Čitanja: Iz 63,16b-17,19b64,2b-7; Ps 80; 1Kor 1,3-9; Mk 13,33-37
Opet je Došašće. Počinje nova crkvena godina. Došašće vodi do Božića. To je put do tamo.
Nije li istina da Advent iz godine u godinu sve više gubi na svom karakteru i postaje sve izvanjskiji? Ne približavamo li se Božiću svake godine sve zbunjeniji?
Došašće je zamišljeno kao vrijeme tišine i razmišljanja. Ali nije li stvarnost mnogo drugačija? Ne povećava li se buka i glasnoća?
Došašće bi trebalo biti vrijeme razmišljanja, kontemplacije i mira. Ali gdje možete osjetiti išta od ovoga? Nije li gužva još veća nego inače, užurbani tempo i stres?
Došašće bi trebalo biti vrijeme obraćenja: “Promislite, promijenite svoj život, pripravite put Gospodinu!” Ali tko to primjećuje? Okreću li se ljudi od zla? Tko čini svjestan povratak Bogu koji bi mogao doći do izražaja u dobroj ispovijedi?
Došašće nas podsjeća na Božji dolazak nama ljudima. Došašće nije samo razdoblje od 4 tjedna u crkvenoj godini. Od davnina ljudi teže dolasku Božjem, čekaju, nadaju se, traže obećanog, Spasitelja, Spasitelja i Otkupitelja.
Stotine, pa i tisuće godina čežnje i iščekivanja jedno je doba došašća. Ovo vrijeme prije Kristova rođenja možemo nazvati došašćem Staroga zavjeta .
Ali ne postoji samo ovo pretkršćansko došašće. Tu je i crkveno došašće . Vrijeme Crkve je došašće. I Crkva, hodočasnički Božji narod, adventska je zajednica.
U Vjerovanju ispovijedamo svoju vjeru u Kristov dolazak, njegov povratak u sili i slavi. A svećenik moli u svetoj misi: Čuvaj nas od nereda i grijeha, da s pouzdanjem iščekujemo dolazak Spasitelja našega Isusa Krista.
Ne samo da se spominjemo prvog Kristovog dolaska prije više od 2000 godina. Također očekujemo Njegov dolazak u slavi. Maranatha – Dođi! “Dođi, Gospodine Isuse, dođi!” Ove posljednje riječi Svetoga pisma su adventski povici Crkve.
Postoji i treće došašće uz starozavjetni i došašće Crkve. Jer nije samo vrijeme Crkve došašće, nego cijeli moj život, život svakoga od nas, bio on 50 ili 80 ili 100 godina, opet je došašće. Svakim danom, svakim satom ovo došašće postaje sve kraće. Idemo prema Kristu dok ga ne vidimo licem u lice. Dobro je ako znamo za adventski karakter našega života..
Još nešto je važno kada je u pitanju došašće, dolazak Boga u naš svijet i naše živote: to je „sada“, „danas“.
Lijepo je netko rekao: “Da se Krist tisuću puta rodio u Betlehemu, a ne u vama, vi biste i dalje bili izgubljeni zauvijek.”
Isus želi doći svakome od nas i danas, roditi se i oblikovati as. Želi ući u naše živote.
Na onoj poznatoj slici Krist stoji sa svjetiljkom ispred zaključanih vrata. Kad su slikaru rekli da je zaboravio ono najvažnije, a to je ručka, on je odgovorio: “Ne može biti ručka izvana. Vrata možemo otvoriti samo mi iznutra. On kuca. Moramo otvoriti.”
Pada mi na pamet riječ iz Ivanova Otkrivenja: “Evo, stojim na vratima i kucam. Ako tko čuje moj glas i otvori vrata, ući ću i jest ćemo, ja s njim i on sa mnom.”
Ovo je jasna adventska riječ. Omogućuje Isusu da kaže svakome od nas: Ja sam tu pred tvojim vratima, pred vratima tvog srca, tvoje biti. Ovdje sam sa svom svojom ljubavlju i velikom čežnjom za tobom. Ovdje sam sa svojom nepodijeljenom pažnjom i svojim ljubavnim zanimanjem za tebe. Želim susret s tobom, društvo. Želim svratiti do tebe, povezati se s tobom. Želim biti s tobom i živjeti u tebi. Otvori mi vrata! Pusti me u svoj život, u svoje strahove i brige, u svoju samoću i prazninu, u svoja pitanja i sumnje, u svoje radosti i tuge!
Naravno da se možemo oglušiti i praviti se da ga ne čujemo. Njegovo kucanje možemo shvatiti kao smetnju. Možemo se zatvoriti. Možemo se okrenuti. “Došao je među svoje. Ali ga njegovi ga ne primiše.”
Želimo osjetiti njegovo kucanje, čuti njegov glas, obratiti pažnju na njegov tihi, neprestani poziv. Bog kuca u najrazličitijim situacijama i događajima: u ljudima koje susrećem, u glasu savjesti, u svojoj riječi. Na mnoge nam načine dolazi ususret, obznanjuje se, kuca i zove.
Otvori se NJEMU, pusti GA u svoj život, u svoju svakodnevicu. Neka to bude tvoj zadatak za ovogodišnji advent. “Podignite vrata, širom otvorite vrata, dolazi Gospodin slave!”
Krist se ne nameće. On kuca. Moramo mu se otvoriti, pustiti ga unutra, primiti ga.
Jedan je učitelj je pitao učenike: “Gdje živi Bog?” Oni su mu odgovorili kako je svijet pun njegove slave!” A učitelj je je učitelje dnadodao: “Bog živi tamo gdje god ga pustite da živi!”
Ovog adventa zapjevajmoi: Dođi, Spasitelju naš Isuse Kriste, vrata srca moga su ti otvorena. I zamolimo da se useli k nama njegova dobrota!“
Gospodine moj Bože, Zahvaljujem ti što si došao. Uvijek mi dolaziš iznova:
Svojom riječju – koju mi govoriš
U svom kruhu – koji mi lomiš
U tvojoj smrti – da umreš za mene
U svom spasenju – koje mi pribavljaš
Na svakom putu kojim krenem s tobom, u svakom bratu – u kojem te vidim. Amen.
Dođi Gospodine Isuse.
Molimo Gospodina da sve vjernike potakne na zauzetu budnost u iščekivanju Spasitelja.
Varaždinska biskupija
