Došašće je vrijeme u kojem moram shvatiti da je ruka neispružena drugome osuđena na propast i da dokle god mislim da nešto čuvam za sebe to ću izgubiti.

Došašće je vrijeme u kojem moram shvatiti da je lako suditi drugoga, ali da to nije moj posao. Jedini kojega trebam suditi jesam ja sam, pogledati u sebe i priznati sve one greške.

Došašće je vrijeme u kojem moram shvatiti da nije bitno kakav plan ja imam, već kakav plan Bog ima za mene. Jedino takav plan moram upoznati i primjeniti na život.

Došašće je vrijeme u kojem moram shvatiti da ne smijem dopustiti problemima da me progutaju. Moram shvatiti da se nalazim na rukama dobroga Boga koji brine za moju budućnost.

Došašće je vrijeme u kojem moram shvatiti da je život prekratak da bi ga potratio na televiziju. Radije to vrijeme povući se u tišinu i razmišljati o daru života kojega dobivam od Boga.

Došašće je vrijeme u kojem moram shvatiti da nisam bezvrijedan. Ako Bog vjeruje u mene, onda i ja trebam vjerovati u sebe i sve učiniti da svoje talente stavim na raspolaganje drugima.

Došašće je vrijeme u kojem moram shvatiti da su pogreške važne lekcije za budućnost. Na njima učim i upoznajem život sa svim njegovim dobrim i lošim stranama.

Došašće je vrijeme u kojem moram shvatiti da Bog stvarno dolazi i da to nije samo jedan zimska bajka. Došašće je vrijeme u kojem mi je Bog doista blizu.

Mario Žuvela