Čitanja: Post 22,1-2.9a.10-13.15-18; Ps 116; Rim 8,31b-34; Mk 9,2-10

Čitanja druge korizmene nedjelje su nam putokaz na putu obraćenja i priprave za Uskrs. Ona nas upućuju da smo na putovanju koje mora završiti u okrilju Oca nebeskog. Da bi se s većom nadom i izdržljivošću putovalo, potrebni su prolasci Božjeg svijetla u naš svijet. To je smisao i Abrahamova izlaska i Isusova Preobraženja.

Abraham, “praotac svih koji vjeruju”. Gospodin reče Abrahamu: “Idi iz zemlje svoje, iz zavičaja i doma očinskog, u zemlju koju ću ti pokazati”. Da bi iskušao Abrahama, Bog od njega traži žrtvu njegova sina. Iako nije imao druge sigurnosti, osim Božje vjernosti vlastitim obećanjima, Abraham je spreman na poslušnost u iskrenosti namjere koji nadilazi svaki heroizam. Abraham poslušno, bez dvoumljenja, odmah izvršava Božju želju. Svladavajući svoju bol, koju osjeća kao otac, on u vjeri nalazi snage da rekne “da” volji Božjoj. To je bila herojska poslušnost koja će biti odmah nagrađena.

Povijest o Izaku predoznačuje Kristovu žrtvu na Kalvariji, s tom razlikom, da tamo neće biti nikakve žrtve koja bi se umjesto njega prikazala, kao što je to bio slučaj s Izakom. Tekst i Isusovu prikazanju na brdu Tabor bitno se razlikuje od svih drugih tekstova u evanđeljima u kojima se prikazuje Isusov lik. Ovdje, u samom središtu evanđelja očituje se Bog u Isusu kao nekoć Mojsiju na Sinaju u pustinji. Protulik onome događaju. Savršena sličnost. Brdo Objave, Sinaj, silazak u tutnju gromova i trešnji brda. Ovdje toga nema, ali se pojavljuje Mojsije s Ilijom. Ovdje, u samoći brda događa se objava na dohvat ruke. More svjetla, uronjenost u tajanstvenost, od koje se čovjek jezi. Nestaje vremena, Isusovo se tijelo i odijelo posve mijenjaju. Susret Boga i čovjeka kakav je moguće samo zamisliti. Trenutak krajnje blizine Boga i ovoga svijeta u Isusovoj osobi. Točka kad je Božji glas jasan i zamjetljiv, trenutak u kome se sve stapa u Božju blizinu i nazočnost.

Učenici reagiraju sa strahom i nerazumijevanjem. A glas iz oblaka veli jasno, koga ubuduće treba slušati, tko ima riječi života. Nitko drugi osim Isusa. U sebi on stapa Proroka koji ima doći, novoga Mojsija, i Iliju koji se ima pojaviti. Odsada vrijedi samo On, Isus. Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj! Božja objava pretapa se ne u katastrofu, prijetnju, ne u potres, već se slijeva u savršenu ljubav. Učenici su prestrašeni, ali se njihov strah gubi pred ovim riječima. Središnji izričaj cjelokupnog Evanđelja: Bog je ljubav. Čovjek je ljubljen i prihvaćen u Isusu Kristu. Starozavjetna sinajska objava se ne dokida, već dopunja. Uvijek se Bog očituje kao onaj koji traži, koji ljubi, koji svoje ne zaboravlja niti odbacuje. Njegov križ postaje vrhunsko svjedočanstvo ljubavi Božje prema nama ljudima, on nam je dao sve, darujući nam svoga Sina. Bog predajući svoga Sina na smrt na križu, dao nam je takav zalog ljubavi, da više nemamo nikakva temelja da se prepustimo strahu ili sumnji. Bog nas beskrajno ljubi. Dokaz za to je da On nije poštedio niti svoga Sina. Trpljenje i muka Kristova najveći je dokaz ljubavi koju Bog ima prema čovjeku.

Silaskom s Brda preobraženja započinje Isusova muka, njegov uspon prema Golgoti. Put u Jeruzalem kao put u sigurnu i neminovnu smrt. Čudesnim preobraženjem unaprijed se stavlja izvan snage svaki strah i smrt. Isus mora umrijeti, ali prethodno doživljava jedinstvo s Ocem. Bog se odvažuje na savršenu ljubav prema nama. Nije to više san, već je to smisao i cilj svake preobrazbe. A Bog, smisao i cilj svega postojećeg, jest u biti savršena ljubav. Svaka promjena i preobrazba je zapravo samo jasna slika za tu ljubav.

Prema Evanđelju preobraženje se dogodilo šest dana nakon što je Petar ispovijedio svoju vjeru. Petar je mislio da je već nadošao konačni čas budućnosti. Tako bi rado tu zauvijek ostao. No treba sići s gore preobraženja i zlopatiti se zajedno s Isusom. Uskrsnuće je navješteno, ali nakon muke i smrti. Apostoli su ugledali na Taboru preobraženo, izmjenjeno Isusovo lice, prekriveno i obasjano blaženstvom. Od toga su blaženstva i oni u srcu osjetili blaženstvo i radost. Ima u svijetu mnogo muke, tegoba, poteškoća i jada. Blažena vizija na Taboru je nagovještaj slave uskrsnuća i snaga za put kako bismo Isusa hrabro slijedili na putu prema Kalvariji. Poruka današnje nedjelje može se izreći ovim riječima: “Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, Njega slušajte!” Svakako smo ponovno potaknuti da ispitamo svoj suodnos s Kristom. No smijemo uživati i u prvom dijelu Očeva glasa. U Kristu Isusu on i nama kaže, “Ti si sin moj, ljubljeni moj!” Jesmo li to? Možda nam je to poziv na korizmenu ispovijed i pričest, no ne samo jednom u godini. Budemo li slijedili Gospodina vjerno kamo god nas povede, budemo li imali hrabrosti zajedno s njime proživjeti agoniju i gorčinu Kalvarije, uspet ćemo se posve sigurno i na vječni Tabor, gdje će sami Bog izgraditi sjenice slave koje više nitko porušiti neće.