(ČITANJA: Dj 8, 5-8. 14-17; Ps 66, 1-3a. 4-7a. 16. 20; 1Pt 3, 15-18; Iv 14, 15-21)

Crkva je svjesna da je ustrajnost u vjeri i istini, kao i ustrajnost života po zapovijedi ljubavi, dar Duha Svetoga.

Taj Duh osposobljava vjernike za miran i miroljubiv suživot sa svim ljudima pa čak i sa progoniteljima.

Čitamo u evanđelju Isusove riječi: „Ja ću moliti Oca i on će vam poslati drugog Branitelja da bude zauvijek s vama, Duha istine, kojega ovaj svijet ne može primiti.“ Taj od Oca poslani Duh podržava u Crkvi i daje Crkvi dva najljepša dara. Prvo ustrajnost u istini vjere i drugo ljubav koja je jedina i prava prepoznatljivost Crkve. Ustrajnost u istini vjere jest dar Svetoga Duha. Crkva je sastavljena tako da joj je Glava najsvetiji Sin Božji ali Tijelo Crkve sastavljeno je od slabih i zabludi podložnih, čak i grješnih ljudi. Isus je to znao. Nije obećao da će svi crkveni ljudi biti živi sveci nego ljudi puni ljudskih slabosti, ali joj je unatoč svega zagarantirao ustrajnost u vjeri po daru Duha Svetoga – po garanciji i vodstvu Duha Svetoga.

Duh Sveti daje i jača ljubav u Crkvi prema Kristu i njegovim zapovijedima. Sve Božje zapovijedi, njih deset, utemeljene su na jednom temelju, na ljubavi prema Bogu, prema bližnjemu, prema samom sebi i prema svemu stvorenome pa i ovoj stvorenoj prirodi jer je djelo Božje, jer je svojina Božja. Ta Kristova ljubav ostvarena od članova Crkve bit će od sada znak Isusove prisutnosti u svijetu. On sam kaže: „Po tom će svijet znati da ste moji sljedbenici ako se budete ljubili međusobno.“ U toj je ljubavi sadržan naš cjelokupni odnos prema Bogu, prema čovjeku sa svim božanskim i ljudskim zakonima, sa svom socijalnom pravdom, sa svom dobrostivom i humanom djelatnošću. U njoj je sadržan naš odnos prema svijetu, njegovom bogatstvu, sadržan je i naš odnos prema prirodi i njezinom očuvanju. Zbog ove ljubavi vjernik se ne smije dati nadmašiti ni na jednom području svoga djelovanja, bogoljubnosti, čovjekoljubnosti, a niti u brizi za materijalni i duhovni napredak svijeta.