Čovjek je prodro svojim razumom u najdublje dubine materije. Prodro je čak i u ogromni, veliki svemir kojega također spoznaje. Ta sposobnost spoznaje je Božji dar. Bez njega bismo bili samo nerazumne životinje. Više od ove materije čovjek želi spoznati Boga, svoga Stvoritelja i Oca. Za tu spoznaju potreban je, osim razuma, još jedan Božji dar jer samim razumom ne bi čovjek mogao Boga spoznati. Taj Božji dar u današnjem drugom čitanju Poslanice svetog Pavla Efežanima sv. Pavao ovako opisuje: “Bog Gospodina našega Isusa Krista, Otac slave, dao vam Duha mudrosti i objave kojom ćete ga spoznati, prosvijetlio vam oči srca te upoznate koje li nade u pozivu njegovu, koje li bogate slave u baštini njegovoj među svetima.” Sv. Pavao lijepo piše: da bi Boga spoznali moramo primiti od Boga Dar mudrosti i moramo primiti Objavu. Mi smo od Boga primili Objavu, tj. Božji govor ljudima koji je Bog nama razumnim bićima uputio na razne načine. A da bismo taj Božji govor i Božju objavu razumjeli potrebna nam je još i Božja mudrost. Bez Objave i bez Božje mudrosti ne bismo mogli Boga nikad spoznati a pogotovo ne bismo otkrili ono što nam je obećao i za što nam je dao nadu. To jest, bez Božje mudrosti ne bismo mogli vidjeti ni upoznati svoga konačnog cilja i svoje životne svrhe. Ali čovjeku nije dostatan sam razum i da samim razumom ne može spoznati Boga. Ima, naime, mnogo ljudi vrlo razumnih, vrlo učenih, široke i duboke naobrazbe, učenjaka koji na žalost ne vjeruju. Što im se dogodilo?

Oholi zbog svoga znanja nisu htjeli prihvatiti ni Objavu niti Božju mudrost jer su mislili da su dosta pametni. Da nam se to ne dogodi ponizno molimo da nam Bog dade svoga Duha mudrosti da ga uzmognemo upoznati, uzljubiti i k njemu doći.