Čitanja: Dj 2, 1-11; 1Kor 12, 3b-7.12-13; Iv 20, 19-23

Isus je svoje apostole osposobljavao, učio za onu zadaću koju im je namjenio. Svoje djelo je na zemlji dovršio i odlazi k Ocu. Ali je obećao svoju trajnu prisutnost, a svojoj zajednici je ostavio svoje riječi i djelo ili evanđelje, ostavio je i znakove svoje prisutnosti ili svete sakramente. Postavio je svojoj zajednici vidljive poglavare, Petra i apostole – papu i biskupe – dovršio osnivanje svoje Crkve. Ostavio je svojoj Crkvi i nevjericu i sumnje, ostavio je veliki strah zbog svoje grozne smrti. Apostoli su se zatvorili i u strahu čekali.

Po uskrsnuću je jedva nekako uspio otjerati od njih nevjericu i sumnju. Ukazivao im se kroz četrdeset dana. Poučavao ih i uvjeravao. Dao im je vlast opraštati grijehe, čitamo u današnjem evanđelju. Ali strah je i dalje ostao. Zatvorili su se u dvoranu “posljednje večere” i molili zajedno s Marijom, Isusovom majkom, ali još uvijek u strahu od Židova. No, došao je pedeseti dan poslije njegova uskrsnuća. Apostoli su bili zajedno okupljeni na jednom mjestu, kako smo čitali u prvom čitanju. Iznenada su začuli šum i onda opazili nad svojim glavama plamene jezičke ili male plamečke. Takav je znak dao Duh Sveti koji je na njih sišao. Dogodila se promjena u njihovim srcima. Odjednom su oni koji su u strahu zatvorili vrata, širom otvorili vrata, izašli pred skupljeno mnoštvo i otvoreno počeli govoriti bez straha. Govorili su tako da ih je svatko mogao razumjeti makar su bili iz različitih naroda i različitih jezika.

Prvo što je Duh Sveti učinio jest: otjerao strah tako da je onaj isti Petar, koji je pred sluškinjom u strahu zatajio Isusa, sada govorio o Isusu svome Učitelju, Sinu Božjemu, koga su po rukama bezakonika oni razapeli. Ali on je živ jer je uskrsnuo. I mnogim je drugim riječima Petar pružao svjedočanstvo za Isusa pa je čak za to svjedočanstvo kao mučenik 67. godine položio svoj život. Ne samo on nego milijuni kršćana, već u samom početku Crkve. Vodili su ih na sudove, bacali pred divlje zvijeri. Duh Sveti je postao nesavladiva snaga Isusove Crkve od onda do danas. Duh Sveti stvara svjedoke, rađa mučenike. Nisu je mogli uništiti ni u samom početku kad je brojčano bila mala. Propala su mnoga snažna carstva i kraljevstva koja su se oslanjala na silu svoje vojske i oružje, a Crkva je ostala. Još pred dvadesetak godina činilo se da je ruski boljševizam i komunizam nepobjediva snaga sa silnom vojskom i oružjem. A gledajte danas kako se urušio kao da je od karata, a Isusova Crkva je ostala i izašla još jača. Danas gledamo kako se ruski predsjednik Putin moli u moskovskoj katedrali.

Kod nas, izgleda, da se ponovo uvukao strah među vjernike. Nekakva javnost, koja drži u rukama tisak, televiziju i radio sustavno i smišljeno sije strah među vjernicima. To je isto progon Crkve, ali na drugi način. Crkva se napada kad brani Božja i ljudska prava, kad brani pravo na život protiv eutanazije, kad brani nevinu još nerođenu djecu protiv abortusa i krvoločnog ubojstva koje nad njima čine vlastite majke. Vjernik ne smije šutjeti. Mi imamo snagu Duha Svetoga. Borimo se za dobro, za čovjeka i za Boga. Mi se nemamo čega ni bojati ni stidjeti. Molimo danas Duha Svetoga da nas i u današnje vrijeme oživi i ojača i učini svjedocima svojom nebeskom snagom.

preč. Vjekoslav Gabud

Molitva Duhu Svetom sv. Augustina biskupa

Svoju ljubav Bog je obećao onima koji za nju mole: „Otac vaš s nebesa obdarit će Duhom Svetim one koji ga zaištu“! (Lk 11,13). Izmoli svaki dan ovu snažnu molitvu Duhu Svetom koju je napisao sveti Augustin i ne boj se!

„O, božanska Ljubavi, sveta zajednico Svemoćnog Oca i Preblaženog Sina, svemoćna pomoći, Duše Sveti, predobri Tješitelju žalosnih! Izlij se svojom jakom silom u dno srca moga, prebivaj u njemu i razveseli sve tamne kutove te zapuštene kuće trakom svoga sjajnog svjetla, pohodi me i oplodi obilnom rosom svojih milosti tvrdu zemlju duše moje, koja odavno potpuno suha gine i vene.

Rani strelicom svoje ljubavi moju nutrinu, užeži i pronikni spasonosnim plamenom duh moj, rasvijetli me ognjem svete revnosti i sažeži sve što je nečisto, a što se tako čvrsto drži duše mi i tijela! Napoji me rijekom svojih slasti, da više ne pođem za otrovnom slašću ovoga svijeta. Sudi mi, Gospodine, i odvoji me od naroda nesvetoga, uči me vršiti tvoju Volju, jer Ti si Bog moj! Vjerujem da Ti svakoga, u kome stanuješ, činiš hramom Oca i Sina. Blago onome, tko te za gosta primi, jer će se, po tebi, u njemu nastaniti i Otac i Sin.

Dođi, predobri Tješitelju žalosne duše, Zaštitniče i Pomoćniče u sreći i nesreći! Dođi, Štite slabih, Pomoćniče palih! Dođi, Učitelju poniznih, Uništitelju oholih! Dođi, preljubezni Oče sirotih, Okrepitelju bolesnih, Zvijezdo morska onih, koji plove na moru, luko spasa, jedini ukrase svih živih i jedini spase svih umirućih! Dođi, Duše Sveti, smiluj mi se i promijeni me po svojoj volji. Udostoj se k meni doći, da ti moja poniznost prema tvojoj veličini, moja slaboća prema tvojoj jakosti, prema punini tvoga Milosrđa, omili. Po Isusu Kristu, mojem Spasitelju, koji s Ocem, u tvojem jedinstvu, živi i kraljuje u sve vijeke vjekova.“