Duh Sveti je pravi Bog, Treća Božanska osoba koja obnavlja, koja preporađa, koja oživljuje i svemu daje da jest. Biblija na prvoj stranici govori kako je poslije stvaranja zemlja bila pusta i prazna, ali je Duh Sveti lebdio nad zemljom. Duh Sveti rastjeruje tamu koja se nadvila nad zemljom i daje da se zemlja zazeleni na kopnu, da oživi u moru i u zraku. Duh Božji je onaj koji oblikuje, oživljuje i ukrašava ovu zemlju. Kad je ljudstvo ogrezlo u grijehu Duh Sveti čini da se u krilu Blažene Djevice Marije utjelovljuje Druga Božanska Osoba, Sin Božji i postaje čovjekom da bude naš Spasitelj.

Kad je god u ljudskoj povijesti dolazilo do poremećaja uvijek se pojavljuje Duha Sveti koji iznova obnavlja lice zemlje.

Tako se dogodilo na prve Duhove. Apostoli, prestrašeni i neuki, u tren oka pretvaraju se u neodoljive govornike na čiju riječ tisuće ljudi prigiba koljena i saginje glavu na sveto krštenje.

U teškim danima progona Crkve tisuće i tisuće umiru za vjeru. Zar je to fanatizam? Ne, nego snaga i plamen Duha Svetoga.

Tisuće i tisuće ostavlja dom i odlaze propovijedati Evanđelje. Zar je to avanturizam? Ne, nego neodoljiv poticaj Duha Svetoga.

Tisuće i tisuće cijeli svoj život stoji uz bolesničke krevete i brinu za bolesne, stare, slabe, napuštene i umiruće. Zar je to obični hvalisavi humanizam? Ne, to je djelo Duha Svetoga koji daje strpljivost.

Tu su mladi u napastima, bračni drugovi u kušnjama, ali odlučni da sačuvaju čistoću duše i bračnu vjernost. Zar je to ekstravarganda? Ne, to je snaga Duha Svetoga.

Obraćenja svih vrsta ljudi, bezvjeraca, agnostika, skeptika. Zar je to psihološki poremećaj? Ne, nego vatra Duha Svetoga. Zar nismo i mi danas svjedoci snage Duha Svetoga kad mu upućujemo zazive: „Nečiste nas umivaj, suha srca zalivaj, vidaj rane ranjenim, mekšaj ćudi kamene, zagrij grudi ledene, ne daj nama putem zlim.”