Istina o Euharistiji, o stvarnoj prisutnosti osobe uskrslog Krista pod prilikama kruha i vina, jedna je od najvažnijih, usto i najneshvatljivijih istina koje nam objavljuje Isus. Isus nam po euharistijskim čudima želi zorno potvrditi da je sve što je rečeno o Euharistiji – istinito: da nam On uistinu daje svoje ljubljeno tijelo i krv za duhovnu hranu i piće.

Isus je ustanovio Euharistiju dan prije svoje muke, smrti i uskrsnuća. Za vrijeme Posljednje večere: dok su blagovali, uze Isus kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade svojim učenicima i reče: Uzmite i jedite! Ovo je tijelo moje! « I uze čašu, zahvali i dade im govoreći: Pijte iz nje svi! Ovo je krv moja, krv Saveza koja se za mnoge prolijeva na otpuštenje grijeha. (Mt 26, 26-28) Uzimajući i dajući kruh i vino, Isus govori apostolima: to je moje tijelo (…), to je moja krv, dajući im do znanja da kruh koji im daje za jelo, uistinu jest njegovo Tijelo, a vino koje im daje za piće, njegova Krv, a ne neki simboli.

Euharistija je za svakoga od nas najveći dar i najveće čudo. Po Euharistiji nam Isus daje samog sebe, uključuje nas u djelo Otkupljenja, daje nam udio u svojoj pobjedi nad smrću, grijehom i sotonom, pobožanstvenjuje nas i uvodi u život Presvetog Trojstva.

U Euharistiji primamo lijek besmrtnosti. Radi toga svako svjesno i dobrovoljno zanemarivanje svete nedjeljne Mise, ili Mise blagdanom, vodi nepovratno u duhovnu propast, znak je nedostatka vjere – i stoga teški grijeh. Treba svakako upamtiti da ukoliko kršćanin na savjesti ima teški grijeh, obvezan je krenuti na put pokore po sakramentu pomirenja kako bi mogao u punini sudjelovati u žrtvi Euharistije.