Čitanja: Sir 15, 15-20; 1Kor 2, 6-10; Mt 5, 17-37

Slušajući Božju riječ današnje nedjelje slušali smo o jednom zakonu kojeg Isus donosi, a on ima samo jedan interes – to je međusobno ljudsko zbližavanje i povezivanje s Bogom. To je zakon kojeg je Isus izložio u blaženstvima – u govoru na gori. U središtu tumačenja stoji osoba Isusa Krista. On nije došao dokinuti propise židovskog zakona, već je došao da ga dovede do savršenstva. Ipak on postaje mjerilo i autor zakona, i On jedini može reći: „Čuli ste da je rečeno u Starom zavjetu: ne ubij – tko ubije, bit će podvrgnut sudu: A ja vam kažem: „Svaki koji se srdi na brata svoga, bit će podvrgnut sudu“. U Novom Zavjetu Isus usavršuje zakon.

Isus, prema tome, govori, ne samo da nikoga ne ubijemo, nego da čak ni srdžbe ne gajimo u svome srcu prema drugima – a osobito da ne gajimo osvete ili želju za revanš prema drugome. Mi često drukčije postupamo i obično kažemo: kako drugi prema meni, tako ja prema drugome. Ako drugi mene ogovara, tako ću i ja njega. Ako drugi meni čini zlo, to ću ja činiti i njemu.

Međutim, to nije Isusov put. Isusov put je put ljubavi i praštanja, put iskrenosti i istine, put dobrote, darivanja i žrtve. Isus govori o novoj pravednosti koja pounutarnjuje zakon. Ta se pak pravednost ne svodi na samo vanjsko vršenje propisa, nego na unutarnju usmjerenost čovjeka na Boga i brata čovjeka s kojim se živi. Zbog toga svaki kršćanin, pa prema tome i svaki od nas mora se pitati u svakom trenutku svoga života: Što bi Isus učinio da je na mom mjestu? Jer jedino nam je Isus pravo mjerilo našeg vjerskog života.