Čitanja: Sef 3,14-18a; Otpj. pj.: Iz 12,2-3.4bcd.5-6; Fil 4,4-7; Lk 3,10-18

Danas sveto Evanđelje promatra svetog Ivana Krstitelja na rijeci Jordanu. Nije on tamo bio sam. Oko njega je bilo mnoštvo ne samo po broju nego i po različitosti zvanja i osoba. Ivanovo propovijedanje potaklo je u njihovim srcima želju za obraćenjem.

Da smo se mi kojim slučajem našli tamo na rijeci Jordanu pred svetim Ivanom Krstiteljem što bi on nama mogao doviknuti?“ Mnogima bi sigurno doviknuo: „Podajte drugima jer vi imate a ima i onih koji nemaju.“ Sigurno bi im zamjerio što ne čine više dobrih djela milosrđa.

Sigurno bi mogao Ivan otkriti i mnoštvo grijeha na duši: i preljube i varanja i nepoštenog bogaćenja i grijeh ponižavanja drugih, porobljavanja i iskorištavanja onih siromašnih radnika koji jedva zarađuju za svagdanji kruh. Sigurno bi imao štošta zamjeriti mnogim našim političarima za različite laži i podvale prema ovom bijednom narodu. Imao bi Ivan mnogo toga reći našim očevima i majkama zbog razorenih obitelji, zbog otimanja tuđih bračnih drugova, zbog prepuštanja djece ulici, zbog neodgajanja djece, zbog mnogih sablazni koje čine pred svojom djecom. Imao bi Ivan zamjeriti i našoj televiziji i radiju zbog tolikih sablažnjivih emisija.

Ima danas više nego ikada teških grijeha nevjere, sumnje i bezboštva, laži prevara, mržnje i osvete. Sve bi to sveti Ivan Krstitelj otvoreno nama predbacio.

Zato danas duboko razmislimo potaknuti Ivanovim propovijedanjem o našem životu. Kad bi Krist danas izrekao nad nama zadnju svoju riječ suca, gdje bismo se našli? Među pljevom ili dobrom pšenicom?