13. svibnja 1917. god., u portugalskom mjestu Fatimi, Gospa se prvi puta ukazala malim pastirima: Luciji, Franji i Hijacinti, a kroz narednih 5 mjeseci to je činila svakoga 13. u mjesecu, otkrivajući im posebne tajne, koje se mogu sažeti u poziv na iskrenu pokoru, post i obraćenje srca. Prisjećajući se Gospinih ukazanja i fatimskih tajni, Crkva 13. svibnja slavi blagdan Gospe Fatimske, te time posebno želi uputiti vjernicima poziv na iskrenu pokoru i molitvu, kao najdjelotvornija sredstva suprotstavljanja zlu.

U vremenu od 13. svibnja do 13. listopada 1917. god., u jeku strahota Prvoga svjetskoga rata, troje djece iz malog portugalskog mjesta nedaleko od Fatime bili su posebno blagoslovljeni ukazanjima “Gospođe u bijelom”, koja im se činila “sjajnijom od Sunca” i “blistavijom od kristalne posude”. Svakog bi se 13. dana u mjesecu kroz to vrijeme Gospa Fatimska ukazala maloj Luciji, Franji i Hijacinti i otkrivala im posebne tajne o budućnosti koja slijedi, a koje i danas zbog svoje tajnovitosti i tjeskobnih proročanstava mnogima izazivaju određenu nelagodu. Gospođa u bijelom se malim pastirima ukazivala oko podneva, a dok ju je Franjo samo vidio, Hijacinta ju je i čula, a Lucija je s njom i razgovarala. Bila je ozbiljna, a s desne ruke joj je visjela krunica. Tajne koja su djeca primala mogu se sažeti u poziv na duboko i iskreno obraćenje, na molitvu i pokoru, kao najbolja i najsigurnija sredstva kojima se možemo othrvati svim zlima koja nas pokušavaju zarobljavati, posebno kada je riječ o zlima koja obuhvaćaju cjelokupno društvo, kao što je rat i odbacivanje Boga. Gospa je djeci poručila da svoje žrtve i molitve prikazuju za obraćenje grešnika i sve one koji odbacuju Boga, kao i za zadovoljštinu Bogu za sve uvrede koje mu se nanose. Poručila im je da svaki dan mole krunicu, kako bi na takav način izmolili kraj rata i mir u svijetu. Upravo su tako i djelovale tajne koje su djeca prenosila: bio je to izravan poticaj na osobnu i društvenu obnovu, kojoj su se odazvali mnogi. Marija se tako, kao i toliko puta u povijesti, pokazala kao posebna zagovornica i braniteljica, koja svoju djecu nikada ne prepušta hladnoći zla, nego želi da se svi ljudi obrate Bogu, jer je upravo odbacivanje Boga izvor svih zala i ratnih strahota.

Uviđajući takvu Marijinu zaštitu uvijek, a posebno u vrijeme velikih katastrofa poput ratnih vihora, papa Pio XII. posvetio je 1942. god., u vrijeme stravičnih razaranja Drugog svjetskog rata, svijet Srcu Marijinu. Bilo je to na 25. obljetnicu ukazanja u Fatimi. Od tada se Gospa Fatimska počinje još izravnije i snažnije častiti, a poseban su pečat pobožnosti dali i pape Pavao VI. i Ivan Pavao II.

Vrijeme u kojemu danas živimo pokazuje da se tajne koje je Gospa, između ostalih, navijestila – progon Crkve i vjernika, počinju navelike događati, te smo u tom smislu naročito pozvani na osobnu žrtvu, molitvu i pokoru, kako bismo od Boga isprosili istinski mir i obraćenje grešnika. Krunica nam je u tom smislu dana kao poseban poticaj i najizvrsnije sredstvo kako osobnog obraćenja, tako i obraćenja onih koji ne uviđaju kolika zla nanose drugima, nego svoje čovještvo kaljaju zločinima koje čine. Posebno pri tome valja imati na umu kako je Gospa kod jednog svog ukazanja djeci poručila, a poručuje danas i nama, da na kraju svakog Slava Ocu u molitvi krunice dodamo: “O, moj Isuse, oprosti nam naše grijehe, očuvaj nas od paklenoga ognja i dovedi u raj sve duše, osobito one kojima je najpotrebnije tvoje milosrđe!”

Vjera i djela