Čitanja: Job 38,1.8-11; Ps 107; 2Kor 5,14-17; Mk 4,35-41

U današnjem čitanju iz Knjige o patniku Jobu čitamo kako je sam Bog poučavao Joba koji je pretrpio strahovita zla. Sada ga je Bog poučavao – upućivao ga je na sile prirode, more, vjetar, oluje, koje se sve umiruju na Božju riječ. U Evanđelju Isus svojom božanskom moći zapovijeda valovima i vjetru tako da su se učenici njegovi pitali: “Tko je ovaj da mu se more i vjetar pokoravaju?”

Danas, slušajući Božju riječ, slobodno zaključujemo da Bog nije samo moru rekao: “Samo dotle ćeš i dalje ne koraka”, nego to Bog govori i čovjekovim ponovnim pobjedama: “Dotle idi i dalje ni koraka.” Ako se, naime, pobjeda nad prirodom bude ostvarivala u bezobzirnoj trci i jurnjavi za sebičnim interesima i ako sputane prirodne sile dođu u ruke ljudi koji su bezobzirni koji su bez odgovornosti, koji su bez morala, strah pred prirodom neće nestati nego se povećati. Takav napredak znanosti neće biti nova nada u poboljšanje svijeta nego će postati strah od katastrofe svijeta. Današnje Evanđelje jasno poručuje današnjem svijetu: ipak, uza sav napredak znanosti i ljudske sposobnosti čovjeku treba Bog u časovima nevolje.

Apostoli su bili vrli i vični ribari, ali došao je čas kad su vapili Isusu: “Učitelju, zar ti je svejedno, zar ne mariš što ćemo se potopiti?” Sile prirode bile su jače od svakog njihovog znanja i ribarske spretnosti. Trebala im je Božja ruka, Božja moć i Božja riječ koja zaustavlja razornu silu mora i valova. Svakom čovjeku, ma bio on ne znam kakva znanja i sposobnosti treba Bog da stiša buru i oluju u njegovom životu da dovede mir i tišinu u njegov život. Bog zaustavlja i bolesti i prirodne sile. On je svemu Gospodar. Samo Bog može i silama prirode reći: “Samo dovde ćeš i dalje ni koraka.”

I mi ćemo se sigurno mnogo puta naći u sličnim situacijama kao apostoli. Osjetit ćemo svoju nemoć i nesposobnost zaustaviti zlo kje nam prijeti. U tim časovima sigurno je najbolje učiniti ono što su učinili i apostoli, moliti i zavapiti Gospodinu: “Spasi nas, Gospodine, pogibosmo!”.