Čitanja: 1Sam 16, 1b. 6-7. 10-13a; Ef 5, 8-14; Iv 9, 1-41

Korizma ima posebnu svrhu. Prvo da mi sami okrenemo svoje duhovne oči i pogledamo svoju nutrinu, da otkrijemo svoje misli, želje, naše namjere, naše planove i naša nastojanja. Po tome ćemo sami moći dati ocjenu svoga vlastitog života., svoje moralne i vjerske kvalifikacije. Nemojmo zaboraviti da to Bog vidi i to ne možemo pred Božjim očima sakriti. Oči kojima ćemo moći pogledati svoju nutrinu su duhovne oči – oči vjere, milost Kristova kojom možemo prodrijeti kroz svoju nutrinu, kroz zlo i dobro koje smo činili. Moramo moći vidjeti svoje grijehe, svoju dušu u kakvom je stanju. Mnogi, nažalost, to ne vide jer su duhovni slijepci. Možda smo i mi slijepi kod zdravih tjelesnih očiju? Sigurno nam je potreban susret s Isusom. On jedini i može i hoće otvoriti naše duhovne oči.  

Čitamo u sv. Evanđelju. Isus se susreće s jednim slijepcem. Tog su slijepca promatrali ljudi pa i sami Isusovi učenici i mislili su u sebi da je nečiji grijeh kriv za njegovu sljepoću. Čak su to pitali Isusa: „Tko je kriv da se ovaj slijep rodio? Da li on ili njegovi roditelji“? Isus im jednostavno odgovara: „Niti on niti njegovi roditelji, nego je njegova sljepoća zato da se očituju Božja djela“. Isus mu je najprije otvorio duhovne oči da povjeruje u Sina Božjega a onda mu otvara i tjelesne oči da i tjelesnim očima vidi onoga koga je vjerom upoznao. Samo jedno pitanje mu Isus postavlja: „Vjeruješ li u Sina Božjega? “ On se baca na koljena i spremno odgovara: „Vjerujem, Gospodine“.

Što nama duhovnim slijepcima preostaje? Da se pomirimo svojom sljepoćom, pa da ne vidimo kakvi smo iznutra u našoj vlastitoj duši ili da se bacimo na koljena pred Isusa i iz dna duše, punom vjerom ga zamolimo: „Gospodine, daj da progledamo“! Daj nam jasni vid kad promatramo sebe – ne izvana jer to svaki čovjek vidi. To vide na nama i drugi ljudi. Daj nam otvorene duhovne oči da se pogledamo iznutra.