Svakome je ponekad potrebno imati svoga „Elija“, tj. nekoga koji će nas upozoriti na Božji glas, na Božji govor, na našu savjest, na glas Crkve. Možda ćemo tek nakon toga upozorenja razlikovati Božji glas od drugih glasova. Potrebno je često puta pomoći čovjeku današnjice koji živi u bučnom okruženju. Potrebna mu je smirena i iskrena prijateljska riječ koja će ga za čas istrgnuti iz ove buke svjetovnog života i upozoriti ga na Božju blizinu, na Božju prisutnost. Možda je potrebna velika i stalna pomoć čovjeku danomice da stane i kaže kao Samuel: „Govori, Gospodine, sluga tvoj sluša.“ U Nazaretu, živio je i radio Bogočovjek Isus Krist. Ali ga nisu ljudi poznavali dalje i dublje. Tek na rijeci Jordanu prepoznaje ga sveti Ivan Krstitelj i upozorava svoje učenike Ivana i Andriju: „Eno Jaganjca Božjega! “ Odlaze dvojica Ivanovih učenika k Isusu da ga pobliže upoznaju. On ih pita: „Koga tražite? “ Oni samo odgovaraju: „Gospodine, gdje stanuješ? “ „Dođite i vidite“, odgovara Isus. Došli su k Isusu i upoznali ga. Andrija poziva svoga brata Šimuna da mu pokaže Isusa Mesiju. Kad su ga upoznali iz temelja se mijenja njihov život. Sva trojica odlaze s Isusom. Ostavljaju čak svoj svagdanji posao i pridružuju se skupini apostola koja slijedi Isusa. Kroz tri godine naučavanja toliko su upoznali Isusa da su svoj život dali kao mučenici za Isusa. Mi kršćani vjerujemo da Bog progovara čovjeku i poziva čovjeka u životnu zadaću, ali i da poziva čovjeka na svako dobro djelo. Mi vjerujemo da kršćanin otkriva Božji glas i u znakovima vremena. To znači u sadašnjem događanju, u onim događajima koji se sada zbivaju. U njima mi kršćani otkrivamo i Božji poziv na svako dobro djelo. Bog ne šalje telegrame, ne poziva preko radija ali njegov glas možemo čuti u potrebi siromaha, u nemoći i bolesti staraca i u jauku potrebnika. Zato kršćanin svaku večer sebe pita: „Što mi je danas Bog govorio? U kojem događaju i susretu me je zvao? Jesam li poslušao njegov poziv i slijedio ga čineći dobro?