Današnjom nedjeljom Cvjetnice počinje Sveti tjedan. U Svetom tjednu doživljavamo zgusnute događaje muke, smrti i slavnog Isusovog uskrsnuća. Sigurno je to najvažniji događaj za čitavu ljudsku povijest. Današnji prizor kao da naviješta velebno slavlje, kao da naviješta svečanost krunidbe kralja. Slika svetog Evanđelja pokazuje Isusa na magaretu okruženog mnoštvom koje mu je klicalo kao kralju, koje je trgalo grančice i cvijeće i bacalo na put kojim je Isus prolazio, koji su svoje haljine prostiralo po putu da Isus na magaretu preko njih prođe. Vikali su mu otvoreno: „Hosana sinu Davidovu! “, što znači „Živio sin Davidov! “ David je, naime, bio najveći izraelski kralj. Zato su vikali: „Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje.“

Tako je svečano započeo Isusov ulazak u grad Jeruzalem spuštajući se s maslinske gore prema gradu. No, Isus je znao što ga čeka u tom gradu.

Ovo mnoštvo je za pet dana promijenilo mišljenje. Tada su za Isusa koji je bio okrunjen trnovom krunom vikali: „Raspni ovoga, raspni ga! “

Mi smo se kršćani po svetom krštenju pridružili Isusu Patniku – svjesni da s njime moramo ići preko Kalvarije i preko križa do slavnog uskrsnuća. Ono što danas činimo držeći grančice u rukama i idući oko naše župne crkve označuje danas našu odluku, opredjeljenje za Isusa. Naša odluka za Isusa ovim našim činom samo se obnavlja i učvršćuje. Time hoćemo reći da smo sasvim čvrsto odlučili ići za Isusom, tj. živjeti po vjeri ne mijenjajući mišljenje.

Mi dobro znamo da idući za Isusom, da živeći po vjeri ne stječemo sebi neku prednost na ovom svijetu i u ovom životu, nego naprotiv. Znamo da se u vjeri i po vjeri traži od nas odricanje, žrtvu, patnju, baš takav život kakav je imao naš Učitelj Isus.

Mi dobro znamo da je Isus naš uskrsnuli Gospodin, da je on Gospodar i smrti i života, da se s njime ulazi sigurno u sretnu vječnost. Neka se i danas naša odluka obnovi i učvrsti.