Naš život je put, a mi smo kršćani putnici. Na tom putovanju potrebna nam je hrana, a nju nam daje sam Bog i to ne bilo što nego samoga sebe u prilici kruha i vina. U srcu svake mise, Božjom snagom i svećenikovim riječima, događa se čudesna pretvorba: kruh postaje Tijelo, a vino Krv Kristova. Pretvorbom se se naši darovi, kruh i vino podvrgavaju stanovitoj promjeni, dobivaju novo značenje i novu svrhu. Prije posvećenja bili su obična hrana i piće, zemaljsko jelo, koje hrani tijelo. Nakon posvećenja ta obična zemaljska hrana postaje nebeska hrana, postaje sam Isus.

Za mene kao vjernika to je tajna vjere, koju mogu prihvatiti samo vjerom. Tu promjenu ne mogu vidjeti ovim očima, nego očima vjere…

Neki svirač svirao je jednom tako slatko da su svi koji su ga slušali počeli plesati. Do koga bi samo dopro zvuk njegove glazbe, povukao bi ga u svoje kolo, natjerao bi ga na ples. Prolazio onuda gluhi čovjek koji nije čuo glazbe. Ono što je vidio, činilo mu se kao ludovanje pomahnitalih ljudi bez smisala i ukusa. Zato jer nije čuo prelijepi zvuk glazbe.

Ista stvar je i sa svetom misom, ako sa srcem i vjerom ne ulazim u ovo otajstvo može mi se činiti posve nevažnim, na koncu to i takvo slavlja postaje neplodno. Tad smo nalik onom gluhom čovjeku koji ne vidi smisao u glazbi jer je ne čuje!!

Kruh i vino, što ih je Isus uzeo u svoje ruke, blagoslovio i pružio učenicima kao svoje tijelo i krv, spomen je njegove ljubavi nekome tko ne zna pravi smisao to može biti samo folklor, nešto izvanjsko što nema smisla, mi znamo da je to više od svega na ovoj zemlji. To je spomen prijateljstva i blizine. po Isusovoj nakani on je i više nego sama uspomena na prošlost, jer po sakramentu svete mise postaje činom, događajem, stvarnošću.

I u svakoj misi Isus nam dolazi, jednako živ i stvaran kao i pred apostolima na Posljednjoj večeri. U svakoj misi Bog nam govori da nikad više neće prestati ljubiti ovu zemlju, ljubiti čovjeka.

Upravo zato pričest se naziva vrhuncem i središtem cijele naše vjere. Vrhuncem jer se u njoj događa najveće čudo na ovoj zemlji, obični kruh i posve obično vino postaju Isusovo tijelo i njegova krv, središtem jer svojom snagom nadilazi bilo što drugo ovdje na ovoj zemlji!