Nakon pobjede nad Turcima kod Beča 1683. god., ovaj blagdan je papa Inocent XI, proširio na čitavu Crkvu. Ovaj blagdan je i uveden povodom obrane Beča, a time i cijele zapadne Europe od Turaka. Da bismo bolje shvatili blagdan, recimo nekoliko riječi o napadu Turaka na Beč. Turci su opkolili Beč i sve više stežu obruč, kako bi pobijedivši (osvojivši ) Beč mogli nesmetano nadirati dalje u Europu. Hrvatska i Ugarska su već od njih ugnjetavani i opustošeni.

Zapalila se crkva u blizini koje je bilo jako veliko skladište oružja i baruta. Prijetila je opasnost da to skladište ako dođe u doticaj s vatrom, dići će čitavi Beč u zrak. Građani Beča i vojnici obraćaju se Gospi. Požar se nenadano zaustavio. Bio je blagdan Velike Gospe. Taj događaj ulio je nadu u sve, vojnike je zahvatila volja da se i dalje odupiru Turcima. Bečke crkve, danju i noću bijahu pune vjernika koji su molili za pomoć. Toliko puta je zazvano Ime Marijino: «Sveta Marijo…». Na prvi pogled izgledalo je kao da se nebo oglušilo. Očekivao se još samo jedan napad i grad će pasti. Iznenada stiže pomoć – Poljska vojska – Jan Sobieski. Stigli su pod Beč na Malu Gospu – tada je narod osjetio izravnu Gospinu pomoć. Obrana je počela sv. misom pod kojom je posluživao sam general Jan Sobieski. Na kraju mise rekao je vojnicima: »Pouzdavajući se u sveto i nepobjedivo Ime Marijino, hrabro naprijed!». Poljaci takvom žestinom navaljuju da su se Turci razbježali i ostavili zastave i naoružanje. Na taj spomen papa Inocent XI utemeljuje ovaj blagdan i proširuje ga na cijelu Crkvu, a Pio X ga utvrdio na dan te pobjede nad Turcima 12. 09.