Središnja misao današnje Božje riječi jest: iskreno, čisto i ponizno srce. Bog jedino gleda na srce onoga koji se njemu utječe. On ne gleda kako je tko obučen ili kako je namirisan nekim uljima ili našminkan nekim lakovima. On gleda na spremnost ljudskog srca – koliko je ono njemu odano i spremno služiti mu. Stoga on ne prezire jauk sirotinje, ni udovice, ni onoga koji pati, a osobito onoga koji je ponizan, jer je ponizan svjestan da mu treba pomoć i spasenje, da mu je potrebno Božje milosrđe.

Da bismo se u to još više uvjerili, Isus nam u sv. Evanđelju iznosi primjer dvojice ljudi: farizeja i carinika. Farizej je čovjek koji nema ništa sebi predbaciti. On je svjestan svoje moralne i vjerske superiornosti i time se ponosi. Ne zahvaljuje se Bogu za njegovu dobrotu i milosrđe, nego mu zahvaljuje za ono što on jest, za razliku od drugih. On je pravedan, on je pošten, on posti, nikome zla ne nanosi. Time ističe sebe kako bi pokazao, da su drugi gori od njega tj. ne čine ono što on čini. Ipak griješi ne zato što se ponaša pošteno nego jer pred Boga stupa kao sitničavi računđija vlastitih zasluga. Umišlja si da on može određivati koliko je netko blizu Bogu ili nije. U stvari ne zna se radovati Božjoj velikodušnosti i besplatnoj dobroti. On misli da mnoge stvari može sam riješiti.

Carinik pak priznaje da je grešnik. Njegova je situacija kao i situacija njegove obitelji beznadna. Njegova je molitva vapaj u nevolji: Bože milostiv budi meni grešniku. I Bog ne odbija skrušeno srce: Srce raskajano, ponizno, Bože nećeš prezreti. Tako carinik postaje opravdan, jer priznaje da je grešnik – priznaje svoje nedostatke. Ne ispričava se i ne gleda u pravcu farizeja, niti kaže: Onaj ide uvijek u crkvu, a gori je od drugih. Taj iskren čovjek sve očekuje od Boga – računa na njegovu milost, i Bog mu to daruje.

Isus Krist nas danas sve poučava, da je potrebno imati iskreno i dobro srce. Dobro srce može biti, samo kada se upoznaje dobro – vrhunsko Dobro – Boga i kada priznajemo sami da smo grešni i da smo potrebni Božjeg milosrđa i oproštenja.

Isus je pohvalio stav carinikove molitve, jer je bio iskren i ponizan što je izrazio riječima: Bože, oprosti meni grešniku. Poniznošću i naša srca mogu se napunjati Božjom dobrotom, jer bez Boga, čovjek ne može dugo ostati dobar. Čovjek je najveći onda, kad se nalazi na koljenima pred svojim Bogom. U njegovoj poniznosti nalazi se njegova istinska veličina i dostojanstvo. S poniznošću i poniznom molitvom, čovjek najbolje gradi svoju ljepšu i bolju budućnost. Budimo i mi na toj strani. Molimo i mi danas: Gospodine budi milostiv meni grešniku, jer bez tebe sam jadan stvor.