Katekizam katoličke Crkve:

430. Isus u hebrejskom znači: „Bog spašava“. U času Navještenja, anđeo Gabriel kaže da će mu vlastito ime biti Isus, ime koje istovremeno izražava njegov identitet i poslanje. Budući da samo Bog može opraštati grijehe, on će u Isusu, svomu vječnom učovječenom Sinu, „spasiti narod svoj od grijeha njegovih“ (Mt 1, 21). Tako, u Isusu, Bog obnavlja cijelu povijest spasenja u korist ljudi.

432. Ime Isusovo znači da je samo Ime Božje prisutno u osobi njegova Sina utjelovljenoga za opće i konačno Otkupljenje od grijeha. Jedino božansko ime donosi spasenje, a odsada ga mogu zazivati svi jer se, Utjelovljenjem, on ujedinio sa svim ljudima, tako da „nema ni u kome drugom spasenja; nema uistinu pod nebom drugog imena dana ljudima po kojem se možemo spasiti“ (Dj 4, 12).

435. Ime Isusovo je u središtu krsćanske molitve. Sve liturgijske molitve završavaju formulom „po Gospodinu nasem Isusu Kristu…“. Molitva „Zdravo, Marijo“ dosiže vrhunac u riječima: „i blagoslovljen plod utrobe tvoje, Isus“. Molitva srca, uobičajena kod istočnjaka i zvana „Isusova molitva“, kaže: „Gospodine Isuse Kriste, Sine Božji, smiluj se meni grešniku“. Mnogi kršćani, kao sveta Ivana Arška, umiru sa samo jednom riječju na usnama: „Isuse“.