Dok se Isus molio na brdu preobraženja zajedno sa Petrom, Jakovom i Ivanom, promijenio se: njegovo se lice preobrazilo; postalo je bljeskom svjetla. Otkriva tajnu njegovog intimnog života s Ocem. Tako su apostoli mogli otkriti Isusovu slavu – na svom životnom putu s njim u zemaljski i Nebeski Jeruzalem. Ova snažna milost bila im je potrebna da mogu svladati “sablazan” križa koji ih na tom putu čeka.

S Isusom tu razgovaraju Mojsije i Ilija. Oni su živi. Isusov svijet je svijet živih. Pojavljuju se u slavi Isusovoj. U Mojsiju je zastupljena sva prošlost Izabranog naroda; u Iliji su prisutni svi proroci, a Isus je smisao sve povijesti. On povezuje čovječanstvo s Bogom. Vodi ga iz ropstva grijeha u slobodu djece Božje. Razgovaraju s Isusom “o njegovu Izlasku, što se doskora imao ispuniti u Jeruzalemu”. Mojsijev izlazak iz egipatskog ropstva bio je slika: Isusov Izlazak s čitavim čovječanstvom iz ropstva grijeha je stvarnost. Mojsije je vodio Izabrani narod kroz pustinju u Obećanu Zemlju. Isus nas vodi kroz pustinju života u Vječnu Domovinu.

Ići za Isusom prema Jeruzalemu znači biti putnik na ovom svijetu, ne praviti sebi stalnog boravišta na ovom svijetu, jer on nije naša prava domovina. Isus stoji preda mnom kao Put u Vječnu domovinu. Poći s Njim i stići do Cilja znači izići iz sebe, živjeti u svijetu, ali ne od ovoga svijeta.

Kada su učenici ugledali Njegovu slavu, bili su svladani “snom”. Poslije će jednako tako u Getsemaniju biti svladani “snom”. “San” označava nemogućnost da nadvladam razliku između mene i Boga, moju grešnost koja se ispriječila između mene i Boga. “San” ih prijeći da uđu u Isusovu slavu. U Getsemaniju san ih priječi da uđu u sinovski odnos, sinovski dijalog s Bogom.

Dok je Petar govorio oblak ih zasjeni. Mudrost života jest u tome da dopustim da me obuhvati oblak Božje tajanstvenosti, da mi oduzme svu naravnu snagu i sigurnost i da me povede u svoj svijet. On me može prestrašiti, pokolebati, izvući mi tlo ispod nogu… no u oblaku je Bog prisutan i iz oblaka On sigurno govori. «A glas se začu iz oblaka: ‘OVO JE SIN MOJ, IZABRANIK!». Baš kad sam u oblaku nesigurnosti i tame, oglasit će mi se Božja riječ i tad ću spoznati pravu istinu o svom pozivu, o svom sinovstvu u Isusu, o svom odabranju u Isusu, o slušanju Božje Riječi koja je, u najtamnijim životnim trenucima, najsigurniji putokaz u Vječnost.

“NJEGA SLUŠAJTE!” Slušati Riječ i onda kada mi govori o patnji i o smrti kao putu prema pravom životu. Slušati Sina znači postati s Njim Sin, slijediti Njegov put, prihvatiti Njegov križ, s Njim izgubiti život.

Isusova riječ je Riječ života, a ne smrti (razgovara sa živim Mojsijem i Ilijom). Kad je Očev glas zašutio Isus je ostao sam na svom putu. Ali Očeve riječi odzvanjanju u mom srcu kao riječi života. Ja sam s Njim, u Njemu i po Njemu Sin Božji. Isus je moj Put koji me vodi u vječni Život.