Kad god se nađemo pred jaslicama razmišljamo o čudesnom otajstvu Božjeg rođenja. Očima vjere, naime, promatramo u malom djetetu Bogo-čovjeka kako leži na slami. Doista, nedokučivo otajstvo i tajna Božjeg promisla. Zbog toga svečano božićno predslovlje i veli da je po tajni utjelovljene Riječi očima naše duše sinulo novo svjetlo. I dok u božićnom Djetetu spoznajemo Boga, budi se u nama čežnja za nebeskim dobrima. Otajstvo Božića najbolje povezuje nebo i zemlju, Boga i čovjeka. Jer, Dijete nam se rodilo, Bog nam je darovan.

Uz božićne blagdane dijelimo i primamo čestitke i izričemo dobre želje. Božić, naime, nije običan dan. To je Božji rođendan čijom zaslugom i mi postadosmo djeca Božja. U riječi „Božić“ sabrana je i pohranjena stoljetna vjera i nada brojnih generacija koje su znale i vjerovale da ih ta čežnja vodi k izvoru sreće i života. Krist se zato rodio i došao na svijet „da ljudi život imaju, u izobilju da ga imaju“. Istina, našim umom mi ne možemo dokučiti razloge zašto je Bog došao s „nebeskih visina“ u ovu našu dolinu suza? Zašto je odlučio postati čovjekom? Nema cjelovitog odgovora na ta pitanja, osim slutnje kako je to učinio jer je čovjeka volio.

Svojim rođenjem u obitelji Isus je posvetio svaku ljudsku obitelj. Stoga je obitelj u središtu Božje pozornosti. A treba biti i u središtu društvene i crkvene brige i skrbi. Neka vam sveta Obitelj iz Nazareta pomogne ostvariti poslanje koje ste prihvatili činom sklapanja ženidbenog saveza, i neka vas prati svojom zaštitom i svojim nebeskim zagovorom.

U malom djetetu na slami Bog je osobno radi nas ljudi i radi našeg spasenja sišao s nebesa, te ušao u naše obitelji, i u našu osobnu povijest. Njegovo je ime Emanuel, Bog s nama. On je jedini Spasitelj jučer, danas i uvijeke.

Želimir Puljić, nadbiskup Zadarski