Čitanja: Am 7,12-15; Ps 85,9ab.10-14; Ef 1,3-14; Mk 6,7-13

Današnje Evanđelje je svjedočanstvo da je Isus želio da se njegova poruka širi misionarski. Za Židove do Isusova vremena prozelitiziranje misionara nije bilo poznato. Bilo je putujućih propovjednika, ali njihova je djelatnost bila ograničena na izraelski narod. Strogo religiozni Židovi izbjegavali su poganska područja. Isus ne slijedi ovaj primjer. Ulazi u područje Tira i Sidona i u područje s onu stranu Jordana. Nakon svog uskrsnuća, izričito naređuje učenicima da idu u svijet svim narodima. Ono što je Isusu bitno, ono na što stavlja naglasak, jest spoj naviještanja Radosne vijesti sa snagom zaustavljanja demona – dakle snagom zla – i time djeluje iscjeljujuće. To ostaje istinito do danas, bez obzira na to koliko su se metode misije mijenjale u svojoj stvarnoj praksi tijekom vremena.

Ozbiljnost koju Isus pridaje misionarskom nalogu učenicima postaje jasna kada ih šalje u parovima. Za važne stvari u Izraelu uvijek su bila potrebna dva svjedoka s identičnim izjavama prije donošenja presude na sudu, primjerice. Ovo bi trebalo osigurati istinu. Ta je praksa bila svima poznata. Dakle, kada Isusovu poruku naviještaju dva svjedoka, svima koji je čuju jasno je, prvo, da se radi o nečem važnom s čime se ne može po volji postupati, i drugo, da je poruka istinita. Slušatelji su stoga izazvani da komentiraju. Jer ignoriranje i potiskivanje Isusove poruke, koja je tako jasno i namjerno dvostruko posvjedočena, ravno je nesavjesnom ponašanju i neodgovornom djelovanju.

Tamo gdje je Isusova poruka odbijena, učenici to ne bi trebali shvatiti kao neuspjeh sa svoje strane, već bi trebali otresti prašinu sa svojih nogu i krenuti dalje. Ne bi trebali proguravati Isusovu poruku svađama i prepirkama. Odluku za ili protiv Isusove poruke i njegovog stila života svatko mora donijeti osobno.

S druge strane, Isusovi glasnici trebaju s velikom pažnjom provjeravati ispunjavaju li Isusovo poslanje sa svom svojom predanošću. Njihov navještaj neka navodi na razmišljanje, jača i produbljuje vjeru, potiče na dobrotu i pokreće obraćenje tamo gdje je potrebno. Trebaju se usredotočiti na ono što je ljekovito i zdravo. Učenici bi se o tome trebali brinuti svom svojom revnošću, a ne o svojoj putnoj opremi: torba za pohranu, namirnice, novac, promjena rublja… Suzdržavanje od uzimanja bilo čega što nije prijeko potrebno trebalo bi im pomoći da se dosljedno usredotoče na navještaj i iscjeliteljski rad.

Za evanđelista Marka i čitatelje njegova evanđelja, učenička misija postaje model misionarske djelatnosti prvih Crkava.

Zapitajmo se što evanđeoski tekst želi da razmotrimo.

Ono što je sigurno jest da Bog neprestano dopušta muškarcima i ženama da osjećaju da ih želi poslati u svijet kao misionare. Trebali bi krenuti s trostrukom misijom: naviještati Isusovu poruku, liječiti i boriti se protiv postojeće nepravde. Vidimo da se u svim misijskim područjima, uz naviještanje Isusove poruke, grade bolnice, a misionari su često ti koji dižu svoj glas protiv nepravde, nasilja i ugnjetavanja.

Ovdje se može postaviti pitanje: Pratim li ih svojom molitvom? Podržavam li ih povremeno nekom donacijom koju mogu kako bi se mogli učinkovito boriti protiv bolesti, patnje ili ugnjetavanja?

Evanđelje želi izazvati i ohrabriti nas koji živimo kod kuće da ne izbjegavamo razmišljati o sebi s pogledom na: koliko ozbiljno shvaćam Isusovu poruku? Dirne li me u srce? Sudjelujući u euharistijskom slavlju, na primjer, prihvaćam Isusovu ponudu da iznova slušam i razmišljam o Božjoj riječi, da se stavim pod milost i blagoslov Božji, da zahvaljujem Bogu kako bih ojačao vezu s njim i održao je na životu?

Čak i ako ne idemo u inozemstvo kao misionari, Isus želi svakoga od nas zadužiti da misionarimo u svom okruženju: bilo riječima ili djelima. Možemo izbjegavati pobožne govore koji samo živciraju druge. No, gdje se zalažemo za istinu, suzdržavamo se od zlobnih i štetnih riječi, ukazujemo na opasnosti i privlačimo pozornost, gdje radosno činimo dobra i podupiremo druge u borbi za dobro, tamo je naše ponašanje navještaj poruke o Isusu. Ovakvo misionarsko ponašanje djeluje ljekovito i tjera zlo, čak i ako izravno ne činimo čudesa poput učenika koje je Isus poslao. Ako naš trud nije prepoznat, to nas nikada ne bi smjelo činiti mrzovoljnim ili dovoditi u iskušenje u raspravama. Poput učenika koje je Isus tada poslao, on i nama poručuje: ostanite mirni, otresite prašinu sa svojih nogu, ne odustajte od svog pozitivnog stava, budite i dalje miroljubivi svjedok Radosne vijesti riječju i djelom.

Razmotrimo još jednom Isusovu volju za nas i dopustimo da budemo poslani da hrabro misionarski živimo i radimo u našem okruženju.