Čitanja: 1Kr 19, 16b. 19-21; Gal 5, 1. 13-18; Lk 9, 51-62

Danas nam sveto Evanđelje pokazuje Isusa na putu prema Jeruzalemu. Očito da je bio u sjevernoj pokrajini koja se zove Galileja. On je, naime, bio Galilejac kao i njegovi učenici, ribari iz Genezaretskog jezera. Na tom je putu morao proći kroz pokrajinu prema jugu zvanu Samariju. Preko Samarije mogao je doći u južnu pokrajinu koja se zove Judeja i gdje se nalazi glavni grad i Božji hram, grad Jeruzalem.

Na tom putu dogodilo se više značajnih događaja. Prvo: prolazeći kroz jedno samarijansko selo kuda je Isus prolazio, nisu ga htjeli primiti da tamo prenoći. To je natjeralo u bijes učenika Ivana i Jakova te su tražili od Isusa da to čitavo selo kazni i spali ognjem. Drugi događaj se dogodio kad je neki čovjek promatrajući i slušajući Isusa, propovjednika i čudotvorca, poželio biti uz Isusa jer se u srcu ponadao dobroj karijeri uz Isusa. Isus je znao njegove misli pa mu je izrekao svu istinu o sebi naznačivši da se uz njega ne će materijalno osigurati, zato mu Isus veli: „Lisice imaju jazbine i ptice imaju gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio.“ To je odgovor svima onima koji su se uz Isusa nadali dobroj i bogatoj karijeri.

Jednog drugog je Isus sam pozvao: „Pođi za mnom!“ No, njega su vezale rodbinske veze. Zato odgovara Isusu: „Čekaj malo dok sredim svoje obiteljske odnose i oca pokopam.“

Treći se opet nudio Isusu ali traži malo vremena, još da se oprosti od svojih ukućana. Niti njega Isus ne želi. Nije on kao takav „prikladan za Kraljevstvo Božje“. Želi ići s Isusom, a gleda unatrag, na svijet. Isus zna da se ne može služiti dvojici gospodara: i svijetu i Bogu; Bogu i mamoni. Zato je Isus radikalan u svom govoru. Isusa slijediti nije ni šala ni zabava, a niti karijera. Isusov put je trnovit i težak.