Svaki govor o vjeri je „tvrda besjeda – tvrdi govor“, govor koji uznemiruje ljudsku savjest i ljudsku dušu. Svaki Govor o vjeri potresa ljudske misli i planove. Učenici Isusovi rekli su na Isusov govor o svetoj Pričesti: „To je tvrda besjeda. Tko je može slušati? “ Zašto je to tvrdi govor o vjeri? Zato jer vjera je zahtjevna, puno traži od čovjeka vjernika – ona ne traži malo – vjera traži cijeloga čovjeka – svu njegovu nutrinu, misao, želje i planove.

Vjera traži od čovjeka i njegovu vanjštinu i njegovo vladanje, njegovo ponašanje, počevši od odijela i jela. Vjera obuhvaća cijeloga čovjeka u njegovoj egzistenciji i u njegovu vladanju prema drugim ljudima, prema stvarima ovoga svijeta i drugoga svijeta. Vjera obuhvaća sve sfere čovjekova života i daje čovjeku jedan sasvim novi smjer života. Čovjek vjere ne živi svoju volju, sebe – nego Božju volju. Zato je govor o vjeri tvrdi govor. On lomi ljudske prohtjeve, ljudske planove, trga ljudsku oholost, sebičnost, uništava ljudske prohtjeve i želje a traži apsolutnu podvrgnutost, poslušnost volji Božjoj. Vjera ne vidi ciljeve koje čovjek sebi poželi. Ona pokazuje cilj koji Bog nudi čovjeku. Čuje se često i danas ljudski govor: „Baš sam si sve isplanirao a evo, dogodilo se drugo.“ Očito da čovjek od svega najviše želi ispuniti svoje planove i zato su mu Božji planovi tvrdi. Zbog ove teškoće oko vjere naša je vjera neprekidno na jednoj kušnji: vjerovati ili ne vjerovati, vjerovati ovo ili ono. Bog nas vjerom zove da mu se predamo, da poletimo njemu u zagrljaj a napasti nas naše i želje i prohtjevi, užici, slava, čast i bogatstvo vuku na stranu od Boga. Mi smo svoju odluku već stvorili na svetom krštenju.

Danas se pokušajmo iskreno ispitati kome smo kroz čitav svoj život služili: Bogu ili nekom caru? Dvojici ne možemo služiti. Neka i naša današnja odluka bude: služit ćemo Bogu mi i naš dom, kao što je rekao Jošua: „Odlučite sami! Ja i moj dom služit ćemo Gospodinu.“