Evanđelje opisuje veliki Isusov čudesni znak kojim je i svojim učenicima i mnoštvu naroda pokazao da je On doista gospodar života i smrti. Isus je primio poruku: “Lazar, tvoj prijatelj je teško bolestan”. Tek za dva dana krenuo je Isus u mjesto Betaniju, gdje je živio Lazar. Isus na grobu govori: “Ja sam uskrsnuće i život. Tko u mene vjeruje ako i umre živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene ne će umrijeti nikada”. Na Lazarevom grobu je tada zapovijedio: “Lazare, iziđi van”! I Lazar je ustao iz groba. Čitava današnja liturgija govori da je vrijedno pristupiti k Isusu jer on pobjeđuje smrt – On daje život. Već od prvih vremena Isusove Crkve Lazar je postao slika čovjeka grješnika. Grješnik je mrtav čovjek koji hladan leži odvojen od svojih prijatelja. No, ta zajednica ili Isusove Crkve neprekidno poručuje Isusu. “Taj i taj tvoj prijatelj je bolestan”. Isus čuje njezinu poruku, ali ne trči. Crkva moli za grješnika – duhovnog bolesnika i kao da svojom molitvom odvaljuju kamen s groba griješnika i samo čekaju da Isus poviče: “Prijatelju, izađi van. Napusti grijeh i smrt i vrati se u život”. To je najprije poruka svima nama članovima Isusove Crkve. Mi smo takva zajednica koja ne ostavlja svoju braću u smrti, u grijehu, nego se svim svojim silama upire i molitvom podupire svoje nastojanje da se istrgne čovjeka grješnika iz zagrljaja smrti grijeha i vrati ga u radost djece Božje. Ovih korizmenih dana obavljaju se svete ispovijedi po našim župama. Nažalost, niti u jednoj župi nije ni četvrtina vjernika, onih koji vjeruju u Isusa, pristupila svetoj ispovijedi. Što je s njima? Jesu li još živi ili su već prošli mnogi dani od njihove duhovne smrti? Možda već zaudaraju po grijehu. Isus sigurno može otvoriti i njihove grobove i vratiti ih na radost svoje Crkve. Moli da se to dogodi.