Jeste li se ikad zapitali zašto Isusa zovemo Jaganjcem? U misnom slavlju, pred obred Pričesti, zazivamo: „Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se!“ I dodajemo: „Daruj nam mir!“ Zasigurno ste i na misnicama svećenika u Vazmenom vremenu, kao i na oltarnicima ili u liturgijskoj simbolici susreli lik janjeta, a niste znali zašto se on tu nalazi?
Nema sumnje, u kršćanskoj je umjetnosti janje simbol Krista. Ali zašto?
Isusa je tim pojmom označio Ivan Krstitelj. Kada ga je vidio, uskliknuo je: „Evo Jaganjca Božjega“ (Iv 1, 35) i „Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta“ (Iv 1, 29). Taj biblijski tekst preuzet je u misni obrazac. Isusov Preteča, koji stoji kao poveznica Staroga i Novog zavjeta nije slučajno izgovorio te riječi. U proročkim tekstovima Starog zavjeta čitamo o Sluzi Jahvinom kojega progone, krotak je kao janje što ga vode na klanje: „K’o janje na klanje odvedoše ga; k’o ovca, nijema pred onima koji je strižu, nije otvorio usta svojih“ (Iz 53, 7). U Isusovoj muci vidimo upravo to, Slugu Jahvinog koji stoji pred članovima Sinedrija i pred Pilatom.
Katekizam Katoličke Crkve (br. 608) sažima ovu temu ovako: „Nakon što je prihvatio da ga krsti s grešnicima, Ivan je Krstitelj vidio i pokazao u Isusu ‘Jaganjca Božjega koji oduzima grijeh svijeta’ (Iv 1, 29). On tako očituje da je Isus u isti mah i Sluga patnik koji se, šuteći pušta voditi na klanje noseći grijeh mnoštva, i Vazmeni jaganjac, simbol otkupljenja Izraelova u vrijeme prve Pashe. Sav život Kristov izrazuje njegovo poslanje: ‘da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge’.“