Započelo je liturgijsko „vrijeme kroz godine”. U tom vremenu čitanja Svetog Pisma vode nas kroz Isusovo propovijedanje, kroz njegovo djelovanje i kroz njegova čudesa. Slušat ćemo ga i gledati. slušati što govori i gledati što čini. Kao njegovi učenici učit ćemo od njega živjeti tako da nas naš život dovede k Isusu, a Isus će nas dovesti svome nebeskom Ocu. No, da bismo se mogli odlučiti za taj put s Isusom, moramo zaista biti čvrsto osvjedočeni da je On pravi Utjelovljeni Bog i pravi čovjek.

Danas u Evanđelju slušamo svjedočanstvo o Isusu. Počnimo od Evanđelja. Tu promatramo Ivana koji stoji uz rijeku Jordan i krsti vodom sve one koji su odlučili promijeniti život. Pridružio im se i Isus. I njega je Ivan polio vodom. Gledajmo ga u svojem razmišljanju kako izlazi iz vode a Ivan pred svim nazočnima glasno i jasno govori: „Evo Jaganjca Božjeg, evo onoga koji odnosi grijeh svijeta. On je bio prije mene. Promatrao sam Duha kako silazi na njega. Zato će vas On krstiti Duhom Svetim. Ja sam to vidio i to vama svjedočim; On je Sin Božji“. Ljepšeg svjedočanstva o Isusu nitko nije mogao izreći. I sveti Pavao u drugom čitanju sebi priznaje da je apostol i svjedok za Isusa. On naviješta Isusa narodima. On je prvi misionar. Danas se to svjedočenje nastavlja u Isusovoj Crkvi, nastavlja se njegovo djelo spasenja. Crkva i danas daje jasno svjedočanstvo, svjedočanstvo dobrote, praštanja i ljubavi u našem vremenu.

Vrijedno je razmisliti o našoj vjeri. Koliko nam koristi ili pak ne koristi? Saznat ćemo to po tome da li je koristimo ili smo je objesili negdje u zakutak našega života i uzimamo je samo u časovima kad mislimo da bi nam koristila. Ako je budemo upotrebljavali, bit će nam korisna i bit ćemo svjedoci za Isusa jednako kao i Sveti Ivan Krstitelj.