Čitanja: Dj 1,15-17.20a.20c-26; Ps 103; 1Iv 4,11-16; Iv 17,11b-19

Znamo iz svetog Evanđelja da nas Bog zove na jedinstvo koje se ne gradi radi materijalnih interesa nego nam Bog obećava i garantira vječnu sreću u jedinstvu međusobnom i u jedinstvu s Bogom. Što znači biti jedno s Bogom? To znači imati isti život, istu sreću kao i Bog. Ne nudi nam Bog neki nadomjestak. Kad Isus moli za nas, svoju Crkvu, svoju zajednicu, on moli da mi budemo jedno kao Bog Otac i Sin Božji i Duh Sveti. Oni su samo jedan Bog, jedna božanska narav u trim Osobama. Oni koji ostaju još u svijetu već ovdje grade zajedništvo međusobno i s Bogom, zato Isus moli da oni imaju puninu radosti, moje radosti – moli Isus.

Imati Isusovu radost sasvim je drugo nego imati radost ovoga svijeta. Radost ovoga svijeta je varljiva, druge je naravi nego radost s Isusom. Radost svijeta je materijalna, nepotpuna, brzo se prazni i brzo nestaje. Radost s Isusom ne nestaje, vječna je, traje i onda kad u čovjeka uđe žalost ovoga svijeta. Za radost Isusovu znaju samo one odabrane duše koje su upoznale Isusa i koje su ga odlučile slijediti.

Isus je molio za našu radost i za naše jedinstvo. Molio je Oca da nas u ovom svijetu očuva u svojem jedinstvu da nas očuva od Zloga. Bog sigurno bdije nad onima koji su uzeli Isusovu riječ i koji su primili Isusovo poslanje. Isus je za nas posvetio samog sebe. Sebe je dao i predao za nas.

Mi kršćani imamo Isusov poziv i molitvu da ovdje već imamo jedno srce, jedne misli, jedne želje i težnje po istoj vjeri. Ako to ostvarimo imat ćemo radost koju samo Isus može dati.