Čitanja: Izl 22,20-26; Ps 18; 1Sol 1,5c-10; Mt 22,34-40

Učitelj zakona o kojemu govori današnje Evanđelje stručnjak je za zakone i zapovijedi. On ima znanje i želi ispitati Isusa da vidi poznaje li doista zakone tako dobro kao on.

Isus jednostavno sažima sve zakone u ovu jednu dvostruku zapovijed:
Ljubi Boga svim srcem… i bližnjega svoga kao samoga sebe.  Isus izjednačava ove zapovijedi jednu s drugom. Kao da kaže da je oboje u isto vrijeme važno.

Tom dvostrukom zapovijedi ljubavi Isus sažima ono što mu je važno :  da postoji Bog koji ne zahtijeva svu ljubav samo za sebe, već želi da tu ljubav dijelimo s ljudima.

Bog koji ne želi da se usredotočimo samo na njega dok djelujemo, već želi da gledamo i na svoje bližnje – a štoviše, i na same sebe.

Bog koji ne želi ili/ili: ili Bog ili čovjek, nego uvijek i . Bog i čovjek.

Bog koji čak želi da sami sebe volimo,  poštujemo i brinemo o sebi.

Isus naviješta Boga koji ne želi da preziremo bilo što u vezi sebe i da to umanjujemo ili omalovažavamo, već zapravo “želi” da smo dobri i prema sebi,  jer on zna da smo dobri prema drugima.  Možeš biti istinski dobar i pun ljubavi samo kada si u miru sa samim sobom i kada se dobro ponašaš prema sebi.

Nema ljubavi prema Bogu ako ujedno nema ljubavi prema ljudima, jer u njemu je Bog postao čovjekom . Svatko tko traži Boga ne može gledati mimo ljudi. Ako želite voljeti Boga, ne možete ga voljeti mimo bližnjega – a niti  mimo sebe. I ako je za Isusa ljubav prema Bogu nešto sveto – i ako je ljubav prema bližnjemu nešto sveto, onda je i ljubav prema sebi nešto sveto.

Jer i ja nosim lice Božje, njegovu sliku… Bog je važan , a važni smo i mi ljudi,  jednostavno zato što smo važni Bogu.I zato nam Gospodin preporuča: Ljubi Boga – i budi pažljiv prema bližnjemu – i pažljiv prema sebi. Jer tvoj je bližnji sin i kći toga Boga – kao i ti.