ČITANJA: Ez 33, 7-9; Ps 95, 1-2. 6-9; Rim 13, 8-10; Mt 18, 15-20

Današnje Sveto Evanđelje iznosi Isusovo mišljenje o jednom problemu koji se neminovno javlja u svakoj zajednici, bilo da je to neka obiteljska ili vjerska zajednica. Taj se problem javlja kad se pojedini član ne ponaša ili ne vlada po pravilima te zajednice, kad njegov život i njegovo vladanje postane zlo i loše za tu zajednicu. Kako reagirati? Kako se ponašati prema takvima u vjerskoj zajednici koju je Isus osnovao, a zove se Isusova Crkva. Članove te zajednice ne povezuje krvno srodstvo, nego zajednička vjera i duhovni život započet na Sv. Krstu. Na Krštenju, naime, svi primamo isti božanski života po kojem svi postajemo međusobno braća u Kristu. Imamo iste poglavare koje je sam Krist postavio: papa, biskupi, svećenici i druge služitelje Crkve, a zajednička nam je briga postići vječni život i spasenje. U toj se zajednici mogu vrlo lako pobrkati međuodnosi grijehom i zlom svake vrste. Kako riješiti taj problem?

Isus iznosi i preporuča samo jedno sredstvo, a to je opomena. Isus nabraja čak četiri vrste opomene: prva je nasamo „u četiri oka“, druga je „pred svjedocima“, treća je „pred cijelom Zajednicom“, a kao četvrti odnos, Isus iznosi, ako se ništa od prve tri opomene ne ostvari „neka ti bude kao poganin“ tj. izopćenje iz zajednice. Svaka od ovih opomena mora u sebi sadržavati pravdu, kritiku, a napose veliku ljubav. Opomena ne smije imati ni trunka mržnje ili osvete. Opomenu bez ljubavi Isus kritizira u usporedbi: „Kako vidiš trun u oku brata svoga a ne vidiš brvna u svom oku. Izvadi najprije brvno iz svog oka pa ćeš bolje vidjeti trun u oku tvoga brata“.

Sve vrste opomene moraju imati samo jedan cilj, a to je spasiti grješnika. Ako ga opomeneš pa se popravi, kaže Isus, spasio si svoga brata. Ako ga opomeneš a on ne posluša, on će propasti ali ti ćeš se spasiti. Ako pak ne opomeneš i on zbog toga propadne kriv si za propast svoga brata. Prvo neka se danas ispitaju roditelji. Opominju li oni svoju djecu?