euharistijsko klanjanje za vjerne mrtve na temelju duhovnih vježbi sv. Ignacija Layole.

„Svet, svet, svet“ ili neka druga prigodna pjesma za izlaganje Presvetog

MOLITVA

Gospodine, danas želimo razmišljati i moliti za one koji su otišli pred nama nošeni vjerom u Tvoje Nebesko kraljestvo. Želimo ovo naše klanjanje i molitvu prikazati za našu braču i sestre koja trpe čistilišne muke. Smiluj se, Gospodine tim jadnim dušama i privedi ih gledanju svoga Lice u slavi, a nama daj da tako živimo da nakon ovoga života budemo u društvu svetih u Nebu. amen

RAZMATRANJE

Promotrimo u svojim mislima stablo puno lišća. I da smo ga promatrali prije godinu dana, našli bi ga puna lišća. pa ipak ovo današnje lišće drugo je nego ono od lanjske godine, jer ono je otpalo, ni jedan listak nije ostao. Poslije nekoliko mjeseci, promatrajmo opet stablo i na tome stablu koje je bilo okićeno i tako bujno sa lišćem, nećemo naći ni jedan jedini list. Jaki jesenski vjetar otpuhao je sve do posljednjega lista.

Ovo je stablo i slika našega svijeta, a ono lišće naša je slika, predočuje sve ljude. Jesenki vjetar predstavlja smrt koja neprestano puše i trese stablom, list po list se trga i pada u grob. Iz godine u godinu pada staro lišće ali i novo neprestano niče, tj, novi se ljudi stalno rađaju.

Pođimo unazad 50 godina i vidjeti ćemo 3/4 današnjega ljudstva nije bilo na životu. Vratimo se 100 godina unazad i moći ćemo na prste prebrojati preostale od nas koji još živimo. Vratimo se za 30, 40, 60 godina, za toliko godina koliko je nama sada pa se pitajmo: a gdje sam ja bio, što sam ja bio tada? Odgovor je – NIŠTA, nisam bio NIGDJE.

Pa ipak je postojao svijet i sve je išlo svojim redom i to bez mene kroz tolika stoljeće i stoljeća. Još malo i ja ću izčeznuti sa ovoga svijeta, pa ipak će na ovome svijetu sve iči dalje po svojemu redu, a za mene nitko neće ni pitati.

Ja sam bio ništa, to je istina, ali poslije ja neću biti ništa. To što sada živim, što postojim, što sam izvađen iz ništavila, nije moja zasluga, nije djelo anđela ni čovjeka. to je djelo svemogućega Boga. Samo Bog iz ništavila može stvoriti nešto. Bog je stvorio čovjeka. Ako je mene stvorio Bog, iz toga slijedi da ja potpuno pripadam Bogu, naše tijelo i naša duša sa svim našim moćima. Zato ga pitamo:” Gospodine, što želiš od mene, zašto si me stvorio?”

A Bog će nam otvoriti Nebo, pokazati svoje predivno prijestolje pa će reči:”Gledaj, dijete moje, to je mjesto, što ti od vječnosti pripravih, pa to od tebe želim, da ovih nekoliko godina zemljskoga života tako proživiš, da zaslužiš ovo mjesto i ovo prijestolje koje će biti tvoje kroz svu vječnost”

A mi pitamo Boga:”A Gospodine, što ja moram činiti na ovome svijetu, da mi ne izmakne ova neizreciva nagrada?” Odgovorit će nam naš nebeski Otac:”Troje moraš, dijete moje, učiniti: čovjek je stvoren, da Boga, svoga Gospodine hvali, njemu iskazuje poštovanje i služi mu.”

Gospodin Bog nije mogao stvoriti čovjeka ni za nikakv drugi cilj, nego ga je stvorio za sebe samoga.

Čovjek zato mora Boga hvaliti, jer On je naše najveće dobro. Hvaliti ga pobožnom molitvom, i slaviti njegovu savršenost kad ugledamo ljepote koje on po svijetu učini. Hvaliti ga u njegovim svetima, da ih pobožno štujemo i slavimo. Njemu iskazujemo poštovanje, molitvom, pobožnošću, neka nas cijele prožme strah Božji ali i sklopimo ruke, prignimo glavu, ponizno kleknimo, i pokajmo se za svoje grijehe. Ovo odobito poštovanje moramo posebno iskazati pod sv. misom i Pričesti.

Nije tako teško Boga slaviti, nemu iskazati poštovanje, ali nije tako lako njemu služiti. Što znači Bogu služiti?

Služiti znači činiti volju drugoga, kojega priznajemo za svoga gospodara. Bogu služiti znači dakle, vršiti u svemu volju Božju.

To je put k onom prijestolju slave, koje je Gospodin za svakoga od nas pripravio u Nebu. Čovjek je dakle stvoren, da Boga hvali, njemu da poštovanje iskazuje i njemu da služi, te tako spasi dušu svoju. Bogu dakle služiti, znači spasiti dušu svoju. Ali samo onaj koji ustraje do kraja, taj će se spasiti. Svaki čas nas Gospodin može pozvati k sebi, pa ako smo na pravome putu, blago nama, jer smo postigli svoj cilj. Ako nismo, još ima vremena da se vratimo Bogu.

MOLITVA

A sada dignimo oči i srce k nebu i zamolimo: “O moj Bože i moj Stvoritelju, daj mi da upoznam svoju svrhu, svoj divni, časni i uzvišeni cilj, koji jest: Tebi da služim u službi, tako velikog i ujedno tako milostivog Gospodara kao što si ti. Ali me i pouči, kako ću uvijek vršiti svetu volju tvoju, ne pazeći na svoje želje, niti na svoje sklonosti. Daj mi da samo tražim ono što Ti hočeš, i da tako spasim svoju neumrlu dušu. amen

pjesma: “Ti Kriste kralj si vjekova”

Kad bi kakav veliki kralj sebi izabrao za zaručnicu običnu, priprostu i siromašnu djevojku iz naroda, a ne princezu ili neku iz plemenitaškog roda, kod ljudi bi to bila neopisiva sreća zbog one siromašne djevojke. No kad bi je na dan svadbe kralj doveo umjesto na slavlje u svoj grad i palaču, zapovijedio da je bace u mrak tamnice, da tamo pati u mukama, mjesece i godine, da bi se tek onda sa njom vjenčao, što bi rekao ovaj svijet:”Kakv je strašni zločin morala počiniti kraljeva zaručnica, kad je tako kazni a tako mu je mila?”

A sad se upitajmo: kako veliko zlo mora biti mali grijeh, radi kojega nebeski zaručnik ne može k sebi uzeti duše koje toliko ljubi? Duša se spasila ali još ne može u Nebo, još ne može na nebesku svadbu. Pravda Božja je radi maloga grijeha zapalila strašni oganj čistilišta. U njemu ostaju duše sve dotle dok se posve ne očiste i od najmanje ljage grijeha. Ništa nečisto ne može uči u Kraljestvo Nebesko. Jer svaki je laki grijeh uvreda Bogu, nepravda koja se samome Bogu čini. Radi toga ne može presveti Bog dopustiti da u nebesku dvoranu uniđe duša ma i sa najmanjom ljagom na svojoj odjeći. Sve dotle dok duša ne bude posve čista, posve lijepa u Božjem pogledu, Bog joj je odredio primjerenu kaznu. Ona se može skratiti dobrim djelima što se na zemlji prikazuju za duše u čistilištu. Dok mi obavljamo svoje poslove i dan brzo prolazi, dok se smijemo, zagovaramo, odmaramo, šetamo, naša brača i sestre u čistilištu podnode neopisive muke. Pozivaju i vape nam da im pomognemo. A što mi činimo, koliko molitva i dobrih djela im šaljemo, da nam te duše jednom mogu zagovarati kod Boga? Ali i što činimo da malog grijeha ne radimo? Koliko goriva za oganj čistilišni svaki dan sakupimo. veće nas na ovome svijetu sustižu kazne za naše male grijehe, a tko čini mali grijeh i u veliki će upasti. Zato neka bude i naša odluka da uvijek činimo pokoru za svoje grijehe, da nam se već na zemlji umanjavali kaznu koj nas čeka u nebu. Kako? Čuvati se grijeha i strpljivo podnositi teškoče svoga života, jer u Nebo se ne ide bez pokore. I sama Gospa u Lurdu je rekla: Pokora, pokora, pokora!

MOLITVA

Bože molimo te, neka i ova naša služba hvale i klanjanje Tebi, bude na pomoć siromašnim dušama u čistilištu. Neka im naše molitve pomognu da čiste od grijeha što prije uniđu na svoje nebesko vjenčanje sa svojim Stvoriteljem i Otkupiteljem, a nama podaj duha pokore da Tebi dajemo zadovoljštinu za sve grijehe kojima smo Te uvrijedili, a kojim sebi pripravljamo čistilišni oganj. amen

pjesma: “Ja se kajem”

RAZMATRANJE

Znamo da smo usred života okruženi smrću. Spomen na naše pokojne je uvijek i spomen na našu vlastitu smrtnost. Smrt koju su oni susreli, čeka i nas. Ne znamo kada, kako, ni gdje će nas preteći, no jedno smo sigurni, a to je da je ne možemo izbjeći.

Nakon smrti svaki čovjek će doživjeti ono što doživljavamo svaki put u Euharistiji – susret s Bogom. I ovaj susret s našim pokojnima u mislima i molitvama, neka bude i naša priprava za susret s Bogom, zato sada pripravimo naša srca:

Gospodine, koliko smo te puta molili, da nas uzmeš, da pripadamo tebi – a ipak smo živjeli i živimo samo za sebe.

Koliko smo puta rekli da naša ljubav treba samo tebi pripadati – a ljubili smo samo sebe.

Koliko smo te puta zazivali da oduzmeš od nas naše grijehe da bismo mogli ostati u tebi – a ipak smo te napuštali.

Smiluj nam se Gospodine, smiluj se nama, jer smo sagriješili tebi.

Pokaži nam Gospodine milosrđe svoje, i daj nam svoje spasenje.

MOLITVA

Gospodine, Ti si rekao da će Tvoja milost pobijediti naše grijehe, jer nas ljubiš. Ukloni od nas naše grijehe, oprosti nam krivnju da bismo Te mogli sada i ovdje sresti zajedno s našim pokojnima. Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.

pjesma: “Prosti moj Bože”

Molitva:

Gospodine, Ti nisi Bog mrtvih
nego Bog živih.
u Tebi žive svi koje si pozvao k Sebi.
Sjećamo se sada svih koje smo voljeli:
očeva i majki,
muževa i žena,
djece, braće i sestara
svih naših prijatelja
sjećamo ih se ovdje,
sada po imenu
(SJETIMO SE U TIŠINI IMENA NAŠIH POKOJNIKA)
svih s kojima smo živjeli.
Ono što nas povezuje je tvoja dobrota
kojom ljubiš i njih i nas.
Njih se sada sjećamo pred Tobom
Nema puta od njih k nama
niti od nas k njima
osim puta prema Tebi i od Tebe.
U Tebi smo mi jedno s njima.
Zahvaljujemo Ti što su u Tvojoj ruci,
jer si sam rekao:
“Zapisao sam te u dlan svoje ruke.”
Sjećamo se sada pred Tobom svih pokojnika
svih zaboravljenih i nestalih imena
pokojnika za kojima nitko ne plače,
nestalih čija sudbina nam je potpuno nepoznata,
onih koji su sebi u zdvajanju oduzeli život,
onih koje su ljudi obeščastili i ubili
Znamo da su svi u Tvojoj ruci i molimo te
Gospodine, čuvaj one najsiromašnije među tvojom djecom
Gospodine, zahvaljujemo Ti
da si nam tako blizu,
i naši pokojni su nam blizu u Tebi
i nitko ne umire tko je u Tebi.
Primili smo život od Tebe,
tako i pokojni žive u Tebi.
to nas povezuje s njima
jer imamo isti život.
Promatramo Tvoj križ, Gospodine i brate,
znak tvoje pobjede nad smrću i paklom,
u njemu prepoznajemo uzdignute
sve patnje svih koji su trpjeli
sve grijehe svih grješnika
Taj križ stoji nad svijetom grobova
i povezuje sve nas
i žive i pokojne.
Tvoje misli nisu naše misli,
niti su Tvoji putovi naši putovi.
i vjerujemo tvojim mislima
iako ih ne razumijemo.
Kročimo tvojim stazama
i držimo se Tebe
konačno ćeš pobijediti i posljednjeg neprijatelja: smrt.
Ti si uskrsnuo od mrtvih
po tebi će svi uskrsnuti.
Tebi će se svi radovati
u tvome svjetlu
i Tebe slaviti kroz svu vječnost.
Po krštenju su svi oni i mi s njima sjedinjeni s tobom u smrti.
Tako ćemo i mi i oni biti sjedinjeni s tobom u uskrsnuću.

Pjesma: “Milost”

Gospodine zahvaljujemo Ti za dar kojega si nam dao što smo bili blizu ovih kojih se danas spominjemo. Preporučamo Tvome milosrđu sve naše pokojnike. Svemogući Bože po uskrsnuću svoga Sina, dao si nam nadu u vječni život. Zato Te molimo za sve koji su otišli ispred nas, vjerujemo da se njihova nada u Tebi ispunila

Za sve muževe, žene i djecu iz naše župe koje si pozvao k sebi, molimo te

Za sve pokojne pape, biskupe, svećenike, redovnike, redovnice, vjeroučitelje i sve koji su služili tvojoj Crkvi, molimo te

Za sve one kojima je smrt bila spas iz teških i dugih patnji, molimo te

Za sve koji su iznenada preminuli i samo Ti znaš njihove misli pred smrću, molimo te

Za sve koji su napustili život u nesrećama na zemlji, na moru i u zraku, molimo te

Za svu onu djecu koja su ubijena prije rođenja, molimo te

Za sve one koji su morali napustiti život u ratovima i nemirima, posebno Ti preporučamo sve naše branitelje, molimo te

Za sve žrtve nasilja, terora i razbojstava, posebno za sve one koji su bačeni u razne jame i čiji se grobovi ne uređuju, molimo te.

Za onoga koji će se prvi među nama pridružiti pokojnima, molimo te

Za sve koji su danas preminuli ili će još danas umrijeti, molimo te

Oče naš

Pokoj vječni…

Divnoj dakle…blagoslov sa Presvetim…. Pohvale Božjem imenu

Pjesma po vlastitom izboru