Pepelnicom ulazimo u vrijeme korizme. Program korizmenog vremena već nam je izrečen u liturgiji Pepelnice, u obredu pepeljenja koji označava ulaženje na put korizmenih nastojanja.
Riječ Božja poziva na obraćenje, poziva nas da damo sadržaj tom simboličkom obredu. Liturgijske molitve govore nam o postu, molitvi i bratskoj ljubavi. Ovo vrijeme obilježeno je broj 40.
Četrdesetodnevni hod označen je čišćenjem od grijeha i nastojanjem oko djela pokore i ljubavi. Valja dobro zapaziti da u ovome vremenu nije riječ samo o postu nego i o pokori s ciljem obraćenje, tj. zaokret, promjena mišljenja ili stava. To znači novo, obnovljeno usmjerenje prema Bogu i prema bližnjemu.
Trebamo se obratiti, osloboditi robovanja sebi, odvratiti se od kruženja oko nas samih i obratiti se k Bogu i preko njega ljudima, te vjerovati u novost, nečuvenu novost Radosne vijesti koja nas preobražuje.
Ovo vrijeme korizme, kada nam Gospodin govori: „Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje, obratite se i vjerujte evanđelju“, neka nas prožmu i probude ove riječi. Nemojmo olako propuštati vrijeme ili se prepustiti vremenu. Sada je vrijeme spasa. Naš program bi trebao biti poput Isusovog kojega je Duh nagnao u pustinju. Slušati Duha, osluškivati Duha jer kao što Isus nije bio oslobođen napasti u pustinji tako ni mi danas u svijetu nismo toga oslobođeni. Mi smo danonoćno na kušnji ali uz nas stoji Duh Božji i Božja snaga. Duh Božji je naša snaga da u napastima ne klonemo nego vršimo u ustrajnosti svoj poziv.
Korizma kao vrijeme pokore uključuje i post ali također i molitvu, bratsku ljubav, slušanje Božje riječi, međusobno opraštanje, kršćansko svjedočenje. . . sve su to zapravo djela ljubav.
Djela ljubavi su, dakle, sadržaj korizmenih nastojanja i sve to vodi potpunoj proslavi vazmenog otajstva.
Ovo vrijeme je za svakog od nas osobni put, jer svatko od nas osobno ulazi i prihvaća svoju pustinju, ali je stavljen i za cijelu zajednicu, za cijelu Crkvu. Tako cijela zajednica teži Bogu i Bog dolazi onda na taj način zajednici. Korizma ne bi trebala imati prizvuk žalosti. Krenuti putem na koji nas Bog zove znači navješćivati činjenicu da nas Bog ljubi, da nas ljubi očinskom ljubavlju.
Ovo je vrijeme intenzivnijeg življenja vjere koje nam želi pomoći da ponovno i snažnije zaživimo svoje kršćanstvo.