Kraljevstvo Božje nije neki humanizam, nešto svjetovno i prolazno, nego promjena života i objava Očeve volje, njegova spasenjskog nauma. Isusova djela ukazuju da je nastupilo spasenje, da su došla istinska mesijanska vremena. To su djela koje „Otac čini u njemu“ (Iv 14, 10). Kraljevstvo Božje se ostvaruje u nama samima. Isus to osvjetljuje značajnom riječju: „Kraljevstvo Božje ne dolazi primjetljivo. Niti će se moći kazati: ‘Evo ga ovdje! ’ ili ‘Eno ga ondje! ’ Ta evo – kraljevstvo je Božje u (unutar, među) vama. “ (Lk 17, 20 s. ).  

Kršćanin je pozvan da u vjeri prihvati Isusova djela kao znamenja, kao bogojavljenje njegova pretpostojanja, kao ostvarenje Božjeg nauma, objavu Kristove i Očeve slave.

Otac nam je u Isusu očitovao svoju ljubav i milosrđe. Isus je prijatelj siromaha, onih bačenih na rub društva, odbačenih. U svim svojim djelima objavljuje Očevu dobrotu i milosrđe. I tako nam otkriva tajnu Kraljevstva.

Otajstvo kraljevstva očituje se u Isusu. U njemu se ono ostvaruje. I koliko više postaje njegova božanska ljubav i dobrota u nama prisutna, kraljevstvo Božje se ostvaruje u nama. Već sada, u našem vremenu i prostoru.

Dječak koga zovu Kamo, nakon pozorno saslušane pouke o Kraljevstvu Božjem, upitao je vjeroučitelja:
– Može li se onda reći da je kraljevstvo Božje i u nas posijano i kad je to bilo? – Na krštenju – odgovorio je vjeroučitelj.
– Kako raste, tko ga zalijeva? – pitao je dalje Kamo.
– Kako raste, nitko pravo ne zna, to je tajna kao što je za seljaka tajna kako raste njegova pšenica u polju, jednostavno raste.
Zalijevaju ga tvoji roditelji svojim primjerom vjerničkog života i zajedničkom molitvom.
Ljubav u obiteljskom domu je sunce i toplina koju treba Božje sjeme da bi raslo.

Kraljevstvo nadalje zalijeva kateheta vjeronaukom u školi, pripremama za krizmu; obrezuje, čisti i okopava se u ispovjedaonici. Kraljevstvo raste kad čitaš Sveto pismo, razmatraš ga, kad ministriraš, kad se pričešćuješ i činiš djela ljubavi. Što si više rastao duhom, to je vidljivije kraljevstvo Božje.