Čitamo u Svetom Pismu kako je Bog nakanio izmijeniti svijet. Ne odijela, ne tijela nego duh. Ono što ljudi nikada prije nisu ni pokušali. Bog ne podiže revolucije. Njegov je zahvat u svijet s Božjom brigom i s ljubavlju. Bog započinje rast Božjeg Kraljevstva u svijetu. Nije Bog dogotovio Božje Kraljevstvo. Ne, Bog je samo posijao sjeme i dao mu da raste. Isus to objašnjava jednostavnom usporedbom. Kao primjer uzima zrno gorušice koje je vrlo malo. No, kad nikne i uzraste postane veliko kao stablo tako da se i ptice gnijezde po njegovim granama.

Pripovijeda jedna zgoda: Dva su se čovjeka razgovarala o Božjem Kraljevstvu i prvi reče: „Veselim se Božjem Kraljevstvu jer će tada biti sve drugačije nego sada“. Drugi se s njim nije složio pa reče: „ I ja se veselim Božjem Kraljevstvu ali tko kaže da će se onda sve promijeniti. Ja bi želio da sve ostane kako je sada“. Tome se onaj prvi usprotivi govoreći: „Ako sve ostane kako je bilo, onda su sve moje nade pale u vodu. Samo Božje Kraljevstvo može promijeniti sadašnje trpljenje u veselju, otjerati glad, bolest i nepravde koje se i pojedincima i čitavim narodima događaju. Ne može to vječno trajati“. Nato onaj drugi reče prvome: „Žao mi je ali očito da nas dvojica ne mislimo na isto Kraljevstvo Božje“. Taj je, naime čovjek bio veoma bogat, imao je veliku kuću s vrtom, volio je dobro jesti i piti, volio je lijepu glazbu i mnoštvo toga si je mogao priuštiti. Zbilja nisu mislili na isto kraljevstvo. Prvi je mislio na pravo Božje Kraljevstvo a drugi je mislio na ono svoje sadašnje kraljevstvo bogatstva i imetka koje je sada uživao.

Bog je nakanio izmijeniti svijet ali ne bez nas. On je samo posijao sjeme i ostavio ga nama da ga zalijevamo i čuvamo i njegujemo u svom srcu. Ako ga budemo uspjeli očuvati i uzgojiti u svom srcu, kad uzraste brat ćemo plodove Kraljevstva Božjega a to je mir, pravda, istina i ljubav. U takvom se svijetu mnogo lakše živi.