Krist i danas želi prolaziti gradovima i selima… i danas nas poziva: “Daj mi svoje ruke, noge, i usne, i srce… za moju žetvu.” Poziva nas i šalje. Apostoli zahvaćeni Kristovom ljubavlju napuštaju zavičaj, obitelj, svoj posao i postaju njegovim učenicima. Dopuštaju da ih Isus učini „ribarima ljudi“. Isusov poziv da ga se slijedi i da se za Boga „love“ ljudi, nije ograničen samo na izabrane: na apostole, biskupe, svećenike, redovnike ili redovnice. Svi mi pripadamo Isusovim nasljedovateljima, njegovim pomoćnicima i suradnicima. Svatko je od nas pozvan krenuti za Isusovom i voditi ljude „iz tame u svjetlo života“. Postoji mnogo načina kako to učiniti, kako slijediti Isusa. Kako je Isus prije više od dvije tisuće godina pozvao u Galileji svoje učenike, tako i nas danas poziva istim riječima: „Dođite, idite za mnom. Učinit ću vas ribarima ljudi!“ Ne moramo kao apostoli ostaviti svoj zavičaj, zvanje i svoju obitelj. Pozvani smo samo na bilo koji način činiti dobro i tako pridobivati ljude za Boga.
U jednoj molitvi iz Irske kaže se: „Krist nema ruku – samo naše ruke da bi danas nešto učinio. On nema nogu – samo naše noge da bi se nekome približio. On nema usana – samo naše usne da bi ljudima rekao nešto. On nema pomoći – samo našu pomoć, da bi pomogao bespomoćnom.“ Budimo zato Kristove ruke koje će pomagati potrebnima, Kristove noge koje će pohoditi osamljene, napuštene i zaboravljene, Kristovo srce koje će kucati za cijeli svijet.
Molimo Gospodina da sve vjernike potakne na zauzetu budnost u iščekivanju Spasitelja.
Varaždinska biskupija
