Čitamo danas u svetom Evanđelju kako je izbičevani i izrugani Isus stajao pred rimskim upraviteljem i vojskovođom, Poncijem Pilatom. Čuvši od židovskih poglavara o nekoj novoj nauci, sili koja se s Isusom pojavila u Palestini najprije Pilat Isusu postavlja pitanje: „Jesi li ti kralj? Imaš li kakvu vlast? Ili si ti borac za vlast i moj konkurent? “ Isus mu postavlja protupitanje: „Jesi li to sam zaključio da sam borac za vlast i tvoj konkurent ili su ti to drugi za mene rekli? “ Pilat odgovara: „Tvoj narod i njihovi poglavari predali su te meni. Kakvu vlast ti želiš? “ Isus odgovara: „Nisam ja ničiji, pa ni tvoj konkurent. Da se ja borim za vašu vlast moji bi se prijatelji borili za mene i ja bih imao vojsku da se za me bori ali se ja ne otimam za vašu vlast. Ja sam došao da istinu svjedočim i tko je god ljubitelj istine čuje moj glas i ide za mnom.“. Zbog čega je Isus bio osumnjičen i zbog čega je bio razapet? Bila je u pitanju zemaljska vlast za koju se nikada nije borio niti je želio. Isusov primjer i ona stara priča svjedoče nam jedno te isto: ako voliš istinu morat ćeš za nju trpjeti, a možda i umrijeti. I u današnjem svijetu neprekidno je prisutna borba za vlast. Imamo prilike slušati predizborne govore. Ne samo kod nas nego i po čitavom svijetu nitko tko vodi borbu za vlast ne govori istinu. Sve su zemaljske vlasti građene na sili a ne na istini zbog čega su kratkog vijeka. Ako bacite pogled unatrag u ljudsku povijest opazit ćete kako su sve vlasti brzo propadale i konačno propale. Kažu neki da je ljudska povijest puna ljudskih zabluda i zločina. Ima u tome mnogo istine. Krist Kralj i njegovo kraljevstvo opstoji već dvije tisuće godina i nitko ne može nazirati njegov svršetak. Zašto je to tako? Zato što je Krist i njegova Crkva svjedok istine, sagrađena na istini. Svaki koji ljubi istinu ide za istinom kao svjedok istine. Današnji je blagdan vrlo znakovit i Isusovim vjernicima ulijeva veselje i radost i saznanje – „mi nikada ne ćemo propasti“.