U današnjem evanđelju Pilat se u čudu i nevjerici obraća Isusu pitanjem: „Ti li si židovski kralj?“ Kao da je htio reći: To je neka neslana šala, to je neko podmetanje, to ne može biti ozbiljan razgovor na temu kraljevstva. Isus da bi bio židovski ili bilo kakav kralj? Smiješno je o tome uopće početi razgovarati. Sa svoga stajališta imao je Pilat potpuno pravo.

Prisjetimo se. Rimsko carstvo u to vrijeme nije uopće imalo dostojnog takmaca. Vladali su cijelim ondašnjim svijetom, cijelim područjem Sredozemnog mora, dakle, na tri kontinenta. Zato je Pilatovo pitanje: „Ti li si židovski kralj?“ zapravo značilo: „Reci da su zlonamjerne optužbe da si se htio proglasiti kraljem, jer je neozbiljno i smiješno da bi netko u ovoj maloj pokrajini mogao nešto tako ustvrditi. Brani se, reci da to nije istina!“

Isus govori Pilatu kako njegovo, Isusovo, kraljevstvo nije od ovoga svijeta i time sažima svekoliko svoje naviještanje. Mi nismo gluhi i slijepi kao Pilat. Nama je poznato što Krist naučava i čini. Mi smo njegove riječi čuli i u njegov nauk unišli. Naime, osnovni sadržaj Kristovog nastupa i propovijedanja bilo je navješćivanje kraljevstva nebeskoga. To je kraljevstvo ovdje među nama. To je kraljevstvo mira, ljubavi, praštanja, dobrote, vjernosti. To je kraljevstvo u kojem čovjek živi po zakonima evanđelja. To je kraljevstvo iskrene i prave ljubavi prema Bogu i čovjeku. I što se više budemo trudili oko toga kraljevstva, to će nebesko kraljevstvo biti među nama, to ćemo u većoj mjeri nebo na zemlju spustiti, to ćemo u većoj mjeri uživati predokus konačnog i vječnog kraljevstva. Samo to i takvo kraljevstvo može opstati. Ono je među nama. Ono nam je na dohvat ruke.

Budemo li Krista nasljedovali u njegovu služenju i u njegovoj ljubavi, već sada ćemo kraljevati zajedno s njime i naša će duša biti ispunjena onim trajnim mirom koji samo od Boga dolazi.