Čitanja: 2Sam 5, 1-3; Kol 1, 12-20; Lk 23, 35-43
U posljednjoj nedjelji crkvene i liturgijske godine slavimo Krista Kralja, Kralja svega stvorenoga. Onoga koji je Alfa i Omega tj. početak i svršetak povijesti i svega svijeta. U Njemu mi vjernici prepoznajemo cilj i svrhu svoga kao i cjelokupnog života.
Riječ kralj nama u današnje vrijeme više ne zvuči onako, kako je to zvučalo u prošlosti, a posebice u Pilatovo vrijeme, koji je ponad križa Kristove glave dao napisati: ”Ovo je kralj židovski”. Isus je Kralj, ali u otajstvenom smislu, a to znači, da je prvak na duhovnoj i materijalnoj razini. On je prvi u kraljevstvu što ga je Vječni Stvoritelj uspostavio od početka u redu stvaranja svijeta. On je kralj kraljevstva u kome prevladava potpuna istina i pravi život. Ispunjen je istinskom slobodom, pravednošću, mirom i ljubavlju. To je Kraljevstvo koje se ne svodi na neku zemaljsku, fizičku silu. U njemu nema vojske, ili osvajačkih namjera. Ono ne poznaje nasilja.
Isusovo Božje Kraljevstvo je ono, koje osvaja ljudska srca i smješta se unutar ljudskoga bića. Stoga ono može doći samo tamo gdje je čovjek spreman prihvatiti suradnju s njime, prihvatiti Božji mir, oproštenje i ljubav. Potrebno je zato, biti otvoren tom i takvom Kralju i Kraljevstvu. Potrebno je moliti da uđe u naš svijet njegova milost, snaga, dobrota, praštanje i svako dobro, a prije svega i u naša srca ono, što molimo u molitvi Oče naša: „Dođi Kraljevstvo tvoje…“
Zato molimo Isusa Krista Kralja da nam pomogne u ostvarivanju njegova Kraljevstva u nama i među nama, i da se svi založimo i otvorimo njegovom drugom dolasku k nama. S Njime ćemo svi postati doista sretniji i zadovoljniji, a svijet će postati bolji i ljepši – Božji svijet.