U današnjem evanđelju zapisao je sveti Marko Isusov pristup jednom bolesniku. Neki gubavac koji se usudio pristupiti k Isusu, zasigurno natjeran velikom nevoljom i bolešću i društvenom izoliranošću pa još s većom vjerom klekne pred Isusa i onako otvoreno, vjerski duboko kaže Isusu: „Ako hoćeš, Gospodine, ti me možeš očistiti od gube.“ Isus je znao sve njegove nevolje ali i njegovu vjeru i još jednostavnije mu odgovara: „Hoću, budi čist.“ „Idi i pokaži se svećeniku kako propisuje zakon Mojsijev.“ Ako bi netko ozdravio od gube trebao je dobiti jamstvo da je ozdravio pa se tek s tim jamstvom mogao vratiti u zajednicu. Isus rješava ne samo njegov medicinski problem nego i njegov socijalni problem. Tu je za nas današnje kršćane pouka. Naše kršćanske zajednice imaju i tjelesnih i moralnih bolesnika. Njihova bolest stvara i socijalne probleme. Npr. ovisnici svake vrsti u društvu. To su bolesnici koji nose vrlo opasnu duhovnu zaraznu bolest koja se vrlo brzo širi. Nekad počinje iz loše i bolesne obitelji gdje a grijeh i zlo vlada. Nekada počinje u nekom prijateljskom društvu i osobito brzo plane i raširi se kao vatra. Obično u takvim slučajevima svi bacaju krivnju na drugoga. Danas mnogi okrivljuju društvo za širenje droge, alkoholizma i moralne kuge, a ne okrivljuju one koji to pokreću i odatle izvire bolest. Često puta roditelji opravdavaju moralni pad svoje djece kao da ih nisu oni odgajali. Danas se mladi naraštaj najmanje odgaja u kući, u obitelji. Mjesta odgoja su najčešće kafići, TV, internet… Zato je za nas kršćane današnje evanđelje poticaj na razmišljanje. Koliko doprinosimo boljitku zajednice ili štetimo svojim ponašanjem. Zatim, kako pristupamo zlu i grijehu? Da li ga hvalimo, opravdavamo ili želimo izliječiti? Za nas je Isusov nastup sigurno najsigurniji.
Liječiti bolesne. Tu je strahovita odgovornost roditelja i svih drugih čimbenika društva. Treba iskoristiti sve mogućnosti da se zajednica učvrsti, a bolest njezinih članova treba liječiti.