Mir je jedno od najvećih dobra koje čovjek može imati. Dobro je čovjeku koji ima mir oko sebe, ali još je sretniji onaj tko ima mir u sebi.

Jedne večeri na vrata samostana pokuca neki stranac. Vratar otvori vrata i upita stranca: „Što tražite ovdje? “ Stranac odgovori: „Tražim mir. “ „Tko si ti? “ – pita vratar. Stranac odgovori: „Ja sam Dante Aligieri, poznati pjesnik, pisac „Božanske komedije – Nebo, Čistilište i Pakao“. Pravoga mira u srcu pjesnik Dante nije našao u svijetu gdje je bio već poznat kao pjesnik. Zato je potražio mir izvan ovoga svijeta. Sretan čovjek koji nađe mir u sebi. Drugi dar nam je potreban za sreću, to je vjera u uskrsnuloga Krista. Apostol Toma izgubio je taj dar i zato traži vidljive dokaze. „Dok ne vidim rana od čavala na njegovim rukama i ne stavim svoj prst u njegovu ranu u prsima, ne ću vjerovati. “, govori Toma apostolima. Apostoli su imali jedno drugo iskustvo. Bilo je to KristoVO ukazanje. Tada Toma nije bio s njima i nije htio povjerovati njihovom svjedočanstvu. Kod sljedećeg Kristova ukazanja, Isus traži od Tome da provede svoju iskustvenu vjeru koja se ne oslanja na čudesna ukazanja nego na materijalna svjedočanstva i govori Tomi: „Toma, prinesi svoj prst i metni svoju ruku da vidiš da sam to ja“. Odgovor Tomin i vjera Tomina bila je sažeta u par riječi: „Gospodin moj i Bog moj. “ Isus ne hvali ovakvu Tominu vjeru nego kaže: „Blago onima koji ne vide, a vjeruju. “

Pripovijeda jedna anegdota o pobožnom francuskom kralju Luju. Jednog dana zvali su ga da vidi jedno čudo. Naime, u bijeloj hostiji pokazao se Isusov lik. Kralj je na to odgovorio: „Ne trebam ja ići vidjeti. Ja i bez čuda vjerujem da je Isus prisutan u bijeloj hostiji.

Upitajmo se danas na čemu mi gradimo i učvršćujemo svoju vjeru. Da li tražimo materijalne dokaze i čudesa ili imamo onakvu vjeru kakvu je hvalio Isus i kakvu je ispovjedio ovaj francuski kralj Luj kad je rekao: „Ne trebam ja vidjeti čudo, ja vjerujem i bez čuda. “