Sveto Evanđelje današnje ndjelje pokazuje nam Isusa u mnoštvu ljudi koji su se gurali oko njega, išli za njim i slijedili ga. No, nije dosta da ga tjelesno slijede hodajući za njim. Isus traži da ga slijede u njegovom shvaćanju, da ga slijede u životu po njegovoj nauci. To pak nije nikako lako jer to znači drugačije odnose. Taj izbor dovodi i do sukoba s okolinom. I samog su Gospodina zbog takovih njegovih zahtjeva držali da je lud, da je „izvan sebe”. Ne samo Isusa nego i njegove sljedbenike i svece koji su do kraja prihvatili taj Isusov poziv, ovaj svijet često proglašava luđacima. Kako se moralo iznenaditi ono mnoštvo koje je za Isusom išlo kad se okrenuo i rekao: „Dođe li tko k meni, a ne mrzi svoga oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre pa i sam svoj život ne može biti moj učenik. ” Još je nadodao: „Tko ne uzme svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik. ” U ovom mnoštvu bila je većina onih koji su slijedili svoju pamet, svoje ljudske želje i tražili ono što je lagodnije i ugodnije. Štoviše, to su se nadali od Isusa dobiti.

Ovog puta je Isus neumoljivo strog. Tko njega hoće slijediti ne može uz Krista, patnika s križem, ići bez križa. Kristovi suputnici imaju svaki svoj križ i nose ga uz Isusa da bi imali udjela u spasenju koje Krist svojima garantira.

Nekada, kao i u naše vrijeme, ismijavali su se i ludim proglašavali svi oni koji u svom životu obdržavaju Božji zakon, koji nastoje živjeti po Evanđelju, koji slušaju svetu Crkvu, koji idu na svete sakramente, koji hodaju u crkvu, koji čitaju vjerske časopise i knjige. Današnji svijet ima svoje zakone, svoje načine života. Sasvim suprotne Isusu.

Zbog takvog stava svijeta kršćanin živi u vrlo lošem okruženju za svoju vjeru, za vjeru svoje djece. Zato je danas više nego ikada važna odluka slijediti Krista, ići za njim i nositi svoj križ uz njega. Ako želimo biti iskreni kršćani, ići za Isusom, moramo prihvatiti njegov zakon, njegove zapovijedi i strpljivo ponijeti svoj križ svaki dan uz Isusa.