Kad se pojavio Isus, oko njega je gotovo uvijek bilo mnoštvo naroda. I današnje Evanđelje pripovijeda kako je mnoštvo došlo iz okolnih gradova i sela u pusto mjesto gdje je bio Isus. Zašto su ga tražili? Tražili su da im on ispuni gladne i ranjene duše željne izlječenja. Tražili su da im on grješnim dušama podijeli oproštenje. Isusova riječ bila je melem njihovim dušama. Slušali su ga i upijali sve njegove riječi. S njima je dolazio mir njihovim dušama, dolazilo je zdravlje i oproštenje svih njihovih grijeha. Samo je On – Isus mogao tako govoriti, samo je On imao takovu riječ. Sveto Evanđelje govori da su dolazili bolesnici svake vrste i on ih je sve izliječio. Bolest tijela ili tjelesna bolest je nevolja koja prati čovjekov put na zemlji. Za svemogućeg čudotvorca to nije bio problem. Dok su bili u tom pustom kraju, opisuje evanđelista, javila se je još jedna nevolja. Slušali su ga cijeli dan u tom pustom kraju i ogladnjeli. Glad je također jedna ljudska nevolja koju čovjek želi otkloniti i zato radi i muči se da bi imao dovoljno hrane za sebe. I tu ljudsku potrebu dobro je poznavao Isus. I sam je često puta bio gladan i žedan i bio je zahvalan kad su mu ponudili malo hrane i pića. Zbog toga i ovaj puta Isus priskače u pomoć ovoj ljudskoj nevolji i čini veliki čudesno znak – veliko čudo – umnaža kruh te je s pet hljebova i dvije ribice nahranio mnoštvo od pet tisuća muškaraca a vjerojatno je bilo još toliko žena i djece. Ovim je primjerom pokazao Isus da mu je stalo do čovjeka koga je došao spasiti. Još je Isus dao nama primjer da jedni drugima u svim potrebama priskačemo u pomoć. Čovjek je po Božjem pozivu pozvan da drugome bude onaj pomoćnik koji će liječiti njegove bolesti, koji će s drugim čovjekom znati podijeliti kruh te tako umanjiti sve one nezadovoljene ljudske želje.