(34. nedjelja kroz godinu – Mt 24, 37-44)

Postoji jedan vječno prisutan problem kod čovjeka. To je pitanje ljudske slobode, vlasti i autoriteta, to jest ovisnosti. Čovjek želi biti potpuno slobodan i neovisan. To znači, toliko slobodan da nad njim nema nikakve vlasti i nikakvog autoriteta. Nije taj problem čak niti neka novost. Taj se problem pojavio u početku stvaranja. Čitamo o anđelima. Ni oni nisu htjeli priznati nikoga iznad sebe, ni Boga, svoga Stvoritelja. Čitamo i o prvim ljudima. I oni su željeli skinuti sa sebe svaku vlast i svaki autoritet i postaviti se „kao bogovi”. Da li je moguće, postići takvu slobodu? Sigurno nije niti u ovom niti u ikakvom svijetu. Iz naravi ovoga svijeta i čovjeka izlazi prva i nepobitna ovisnost između Bog Stvoritelja i stvorenoga. Sve što postoji ima svoje izvorište, uzrok u Bogu. Kažemo, sve na ovom svijetu jest od drugoga. Pogledajmo sebe – i mi smo od drugoga. Pogledajte životinje i biljke – svi su oni od drugoga. Eto, to je prava ovisnost. Mi smo i sve oko nas samo posljedica nekoga uzroka, to jest, od nekoga smo ili od nečega smo nastali.

Današnja svetkovina nam želi dozvati u pamet naš odnos prema Isusu Kristu koga s pravom zovem „Kristom Kraljem vasione. “ Zašto? Bog je predao ovaj svijet svome Sinu da ga otkupi i spasi, da ovom svijetu nametne vlast spasenja. Isusova vlast nad svijetom je neograničena. On spašava čitav svijet ljubavlju do kraja, do smrti na križu. Više od takve ljubavi se ne može ni zamisliti. Krist je bacio sjeme svoga kraljevstva na ovu zemlju. To je sjeme istine, pravde, mira i ljubavi. Oni koji vole istinu idu za Isusom. Oni koji ljube mir srcem su u Isusu. Oni koji vole pravdu drže zakon Isusov. Oni koji imaju ljubavi Isusa priznaju. To je Isusovo kraljevstvo. Takva je njegova vlast u njegovom kraljevstvu. On ne tlači nego spašava. Pokloniti se Kristu Kralju znači čvrsto usaditi u svoje srce istinu, pravdu, mir i ljubav. Tko to ima u svom srcu već je u Kraljevstvu Kristovom. Tom Kraljevstvu ne će nikada biti kraja.