Nedjelja Krista Kralja je poziv da se zapitamo što konačno znači kad nam je rečeno da će Isus doći kao kralj i gospodar nad svim narodima i da će nam suditi? To znači: stojeći pred Isusovim sudom postat će nam jasno da nas nitko ne ljubi i da nitko nije uz nas kao on. Tada ćemo najvjerojatnije reći: da sam makar i pomislio, kako si mi bio bliz na svim mojim putovima, tada bih se bio potpuno drukčije na tebe oslonio i po tebi sasvim drukčije uredio svoj život.

U tom trenutku nećemo samo spoznati kako nam je on bio blizu, nego i kako je on pred nama stajao u svakom čovjeku, a prije svega u onima koje koje smo mi držali za nevažne, u malenima, u otpisanima, obespravljenima, azilantima, onima teško bolesnima. U usporedbi sa njegovom ljubavlju vidjet ćemo kako smo bili vrlo nemilosrdni, oštri, nepopustljivi, tvrdokorni, uska srca, prezahtjevni, samodopadni prema drugima. Tada ćemo možda reći: »O da sam znao koliko je vrijedan svaki čovjek u Božjim očima, kako se Bog sa svakim od njih solidarizira, izjednačuje, kako mi je bio bliz u svakome od njih, s koliko bih se više poštovanja, samilosti, spremnosti odnosio sa svakim. » Tako ćemo mi doživjeti Isusa kao «sud ljubavi». Zato nas ovaj blagdan treba prožeti poput pročišćavajućeg ognja, ognja koji čisti naša osjetila, za onu ljubav koja nas čini sličnima Bogu. A kako izgleda ta ljubav rekao nam je Isus.

To je ljubav koja pomaže ondje gdje se radi o običnim stvarima: gladnome dati jesti, iskazati strancu doborodošlicu bez obzira koje je nacije, posjetiti bolesne. To su u svemu male i sitne pažnje, ali ne zaboravimo da upravo od njih živi prava ljubav, iz pažnje koju pružamo, koja je sama po sebi razumljiva, ljudima oko nas raste snaga da učinimo nešto izvanredno ako se za to ukaže prigoda.