U današnjem svetom Evanđelju pristupila su k Isusu dvojica njegovih učenika: Ivan i Jakov. Nešto su od Isusa molili. Imali su ambicije ali ovaj puta bolesne ambicije. Molili su za prva dva mjesta uz Isusa. Mi bismo danas to rekli – molili su političko profiterstvo. Njima Isus postavlja pitanje: „Ne znate što ištete. Krive su vam ambicije. Možete li piti čašu koju ja pijem? Možete li se krstiti krstom kojim se ja krstim? “ Spremno su Isusu odgovorili: „Možemo! “, nadajući se da će Isus njihovu molbu ispuniti. Isus jasno nadodaje: „Vi ćete biti uz mene sigurno. Ali u muci i poniženju.“ To je put Isusov. Dalje čitamo u Evanđelju. Isus je podučio svoje učenike i okrenuo je njihove misli na pravi put. Odvratio ih je od bolesnih ambicija i okrenuo im pogled na prave motive. Što su naše kršćanske motivacije? Što nas veže uz Isusa? Njegov put, ma kako težak bio. On je put služenja i otkupnina za mnoge. Pripovijeda jedna priča kako je seljak šetao poljem sa svoja dva sina. Išli su uz njivu gdje je upravo zorilo žito i mudrovali su. Kaže jedan: „Pogledaj kakva je razlika među tim biljkama. Poglej kako su se grdo nagnule, a gledaj one druge kako stoje kao svijeće“. “Istina reče drugi. Da sam ja na očevom mjestu ja bih ove nagnute i obješene pobrao i bacio.“ Otac je njihov čuo njihov razgovor pa se upleo u razgovor: „Kakvi biste vi bili čudni i neuki seljaci. Gledajte mali bedaki. Upravo one koje su nagnute najviše vrijede. Nagnule su se i objesile jer su pune zrnja. Ove pak koje stoje ravno su sasvim beskorisne. One su bez zrnja i zato su bezvrijedna slama. Zapamtite, rekao je seljak i među ljudima je slično. Prazne glave se veoma rado dižu visoko nad druge makar u glavama nose praznu slamu.“

Oni ljudi koje vrijede najviše puta su pognuti od posla i brige za svijet. Ako u nama ima ikakve vrijednosti pred Bogom i pred ljudima ne ćemo visoko dizati svoje glave nad druge nego ćemo ih u poniznosti sagnuti.