»Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom.“ Mt 8, 35

Isus je došao na svijet među nas da nam donese spasenje. Išao je od sela do sela i od grada do grada i propovijedao spasenje. Mnoštvo je ljudi pa i sami Isusovi apostoli pomislili da ne će više na zemlji biti patnje ni boli. Ta, vidjeli su Isusa kako liječi bolesnike, kako oživljuje mrtve, kako čudesno hrani pet tisuća ljudi umnoživši kruh, kako izgoni nečiste duhove iz opsjednutih. Vidjeli su kako je vodu pretvorio u vino, kako je smirio valove i vjetar na moru. Vidjeli su da on može sve što god hoće pa su pomišljali da će sada na zemlji nastati raj.

No, ostali su razočarani. Kad je jednom Isus počeo i njima govoriti: “Sin čovječji će biti uhvaćen, popljuvan, ponižen, mučem i ubijen ali treći dan će uskrsnuti.“

Apostolima i Petru to nije išlo u glavu. Kako da Isus trpi i umre a on sve može? Zato ga je Petar počeo odgovarati: „To se tebi ne smije dogoditi.“ Isus ga je ukorio i rekao mu: „Odlazi od mene, sotono, jer ti nije na pameti ono što je Božje nego što je ljudsko. Ne misliš i govoriš ono što Bog hoće.“ Onda se Isus okrenuo narodu i rekao: „Ako tko hoće ići za mnom neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima svoj križ i neka ide za mnom.“

Vjerovati Bogu i vjerovati Isusu ne znači lijepo i lagodno živjeti nego, kaže Isus, obrnuto. Vjerovati Bogu i ići za Isusom znači čvrsto uzeti svoje svagdanje trpljenje, svoje patnje i svoj križ i strpljivo ga nositi za Isusom. Od križa nitko ne može pobjeći. Neki je mudrac lijepo rekao: „Čovjek i križ idu zajedno. Čim čovjek raširi svoje ruke pretvori se u križ.“ Uzmite svoj križ – svaki ga čovjek ima, prigrlite svoje svagdanje patnje i radosno krenite za Isusom koji je nosio za nas svoj križ na Kalvariju.