Nalazimo se u vremenu korizme kad dublje i osobnije proživljavamo pitanje patnje, pitanje smisla trpljenja, pitanje bolesti, usamljenosti i mnogih drugih stvari što nam na prvi mah oduzimaju radost, polet, nadu i vjeru. Na to dublje i osobnije proživljavanje potiče nas Kristov primjer što ga pratimo putem njegova križnog puta. I ono što nam se u početku činilo besmislenim dobiva obrise smisla. Isus nas poziva da ga slijedimo na njegovom križnom putu i to vrlo konkretno. Svakog u njegovom životnom staležu, u njegovim životnim okolnostima, u njegovim životnim borbama i nadama. Poziva nas svakodnevno uzimati svoj križ. Ponekad ne znamo kako prihvatiti taj križ i gdje je uopće. Trebamo moliti milost da prepoznamo križ što nas izaziva da ga prihvatimo te da ga svakodnevno prihvaćajući rastemo u vjeri u nadi i u ljubavi.

Prihvaćajući svakodnevno svoj križ i noseći ga, Krist nam nije obećao da pod tim križem nećemo i pasti. To je i sam pokazao, pavši pod križem, ne jedanput, nego više puta. Kršćanska tradicija bilježi tri puta. Ima li smisla prihvatiti križ i nositi ga ukoliko ćemo pod njim padati? Zašto se prihvaćati nečega s čime ćemo imati problema, poteškoća? Ipak, drugog puta nema. Isus nam nije dao neki drugi, bolji, sigurniji, ljepši hod kroz život, nego upravo onakav kakav je i sam živio. Život s padom. Zao i nema dugog, boljeg, sigurnijeg, ljepšeg hoda kroz život od hoda s Isusom, pa bio on i s padom, jer nas on vraća k sebi i drugima. Pad nam daje do znanja da smo bića u čijoj se slabosti očituje Božja snaga. On mijenja perspektivu našeg gledanja, on nas veže uz zemlju. Lomi krila idealizma, ali budi želju nasljedovanja.

Svaki pad je početak ustajanja. Krist je pao prvi puta i ustao je, tako i drugi, i treći put. S Kristom želimo padati i s njim želimo ustajati. I kad nam se možda čini besmislenim ustati i poći dalje, molimo Gospodina da sljedeći njegov primjer budimo u sebi nadu i radost novog početka. Svaki dan iznova. Isus nas poziva da svakodnevno uzimamo svoj križ i gubimo svoj život kako bi ga uistinu zadobili.

Gospodine! Daj da svakodnevno uzimajući besmisao, trpljenje, bol ustajemo u smislu, radosti i razumijevanju. Daj da ostavljajući ono za nama, hrlimo prema onom što je pred nama. Daj da umirući sebi, rastemo u Tebi, te da na koncu snagom Duha ustanemo na vječnu radost. Amen