Križ je prije svega, vrlo često čovjek sam sebi. Kao da nas je Bog tek napola stvorio. Svakome je od nas poklonio nešto obrađene zemlje u nama samima, a drugo je ostavio našoj marljivosti da osvojimo i da se obradimo. Križ su nam, nadalje, drugi ljudi. No ne zaboravimo, i mi smo, vrlo često i ne znajući, križ drugima. Stoga se u postajama križnoga puta nalazi i četvrta postaja: ‘Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ. ‘ Ponijeti drugome njegov križ, ili barem nastojati da nikome mi ne budemo križem, znak je velike čovječnosti. Križ – to su prilike u svijetu koje mi nismo skrivili, a ne možemo im pobjeći te ih najčešće moramo otrpjeti. Križ – to je vrlo često sve ono što treba prevladati da bismo ostvarili neko dobro koje sami sebi želimo ili smo dužni drugima.