Kad uđemo u crkvu, nakon što pogledamo prema svetohraništu, tražimo izvor blagoslovljene vode. Umačemo vrhove prstiju, pokleknemo i prekrižimo se. Pa tako i na izlasku iz crkve.

Mi kršćani katolici naučili smo to kao djeca i redovito obavljamo ovaj obred. Za mnoge je to samo prolazan čin bez razmišljanja o tome.

Mnogi katolici također u svojim domovima imaju – na pr. kod ulaznih vrata ili u spavaćoj sobi blagoslovljenu vodu u prikladnoj posudi i prekriže se prije spavanja, a možda i nakon ustajanja, pri odlasku i povratku, osobito pri dužim izbivanjima i prije dužih putovanja.

Dublji smisao uzimanja svete vode i križanja nije samo povjeriti se Božjoj skrbi, staviti se pod njegovu zaštitu i blagoslov, nego uzimanje svete vode i križanje služi i za sjećanje na vlastito krštenje – ili barem za svijest o vlastitom krštenju, jer vrlo malo ljudi se može sjetiti vlastitog krštenja jer smo obično mnogi kršteni kao dojenčad.

U krštenju smo iskusili Božju životvornu brigu i bili primljeni u zajednicu Crkve. Biti kršten znači: Bog nam svima kaže „da“,. On nas voli, svaki dan, svaki sat.

Čuo sam za umirovljenog svećenika. Dao je prepisati i uvećati maticu krštenih svoje župe. Ovaj zapis objesio je u sobu blizu križa i slike Djevice Marije. A ispred je klecalo na kojem kleči i na dan krštenja moli za one župljane koje je u svojoj posljednjoj župi krstio.

Lijepo je ako znamo svoj dan krštenja, razmišljamo o njemu i svjesno ga slavimo. Ali također i posebno danas – na svetkovinu Isusova krštenja – možemo i smijemo se sjetiti svoga krštenja i biti svjesni da smo kršteni. Jer kao što je Isus na krštenju u Jordanu proglašen i potvrđen kao Očev “ljubljeni sin” , tako je svakome od nas u krštenju obećano: “Ti si moj ljubljeni sin, moja ljubljena kći!”. Svakoga od nas Bog bezuvjetno voli i potpuno prihvaća kao svoje ljubljeno dijete, bez naše zasluge, besplatno. To je dar Njegove milosti.