Danas nas evanđelje odvodi na rijeku Jordan. Tu je Bog najprije po proroku Ivanu Krstitelju najavio dolazak Božjega Sina, Spasitelja: „Jakoga koji će krstiti Duhom Svetim.“ Otac ga je tu prokazao i potpuno razotkrio, označio ga je poslavši na njega Duha Svetoga i posvjedočivši za njega glasom s neba: „Ovo je Sin moj, ljubljeni moj, u njemu mi sva milina. Njega slušajte!“ Tako je Bog učvrstio u ljudskom rodu Isusa Krista kao jedinoga od Boga poslanoga, od Ivana označenog od Boga potvrđenog i od Duha Svetoga pomazanoga davaoca božanskoga života.

K njemu Bog poziva narode, sva plemena i sve ljude. Poziva ih da pristupe tom trsu. Tajna Božića, tajna utjelovljenja i rođenja Sina Božjega zahvaća sve ljude u tajni krsta. Krst je taj čin gdje se ovo ljudsko ucjepljuje na ono božansko. Ljudska mladica ili loza pripaja se krštenjem za Krista trsa. Isus je sam za se rekao: „Ja sam trs, a vi loze.“ On je onaj koji po krštenju svoga božanskoga života šalje u mladice, u loze. Sveti Pavao, najveći mislilac kršćanstva, taj je misterij ili tajnu krsta izrekao ovim riječima: „Živim ja, ali ne više ja, nego Krist živi u meni.“ Sama riječ „krstiti“ u našem jeziku ne vuče značenje od grčke riječi. Sveto Pismo spominje riječ „baptizein“, ili latinski „baptizare“, što znači uroniti. Naša riječ krstiti više označuje posljedicu uranjanje u Krista. Čovjek koji se uroni u Krista, on izranja iz krsta kao novi Krist, kao Krist iz groba, kao novo stvorenje.

Izišavši iz vode rijeke Jordana Isus čini drugi važni korak svoga poslanja ili one zadaće koju mu je Otac namijenio. Isus kreće svijetom i to tako da je sveti evanđelista napisao: „Prošao je svijetom čineći dobro.“

To je ono određenje koje nam daje krštenje. Kao što Isus izlazi iz rijeke Jordana i ide po svijetu, tako kršćanin koji je izronio iz krsta ne stoji, nego ide. Ide svijetom čineći dobro.